Na kraju je utvrđeno da je reagovala na mnoge hemikalije koje je nesvjesno unosila u sebe tokom čitavog života – aditivi u hrani, sintetički sastojci u kozmetici, vještačke boje u garderobi, deterdženti i omekšivači na garderobi.

Korigovala je ishranu, pa je tako prestala da unosi šećere i transmasti. Počela je da se njeguje samo prirodnom kozmetikom.

„Promjene su bile vrlo brzo vidljive. Otoci su mi odmah spasli, suva koža se regenerisala. Ishranom sam polako počela da čistim jetru, nisam unosila nikakve aditive niti vještačke boje i konzervanse. Prve promjene su došle već posle mjesec, mjesec i po dana“, kaže Tatjana.

To sve je natjeralo da se više zainteresuje za nutricionizam, a na Instagramu je počela da dijeli svoje iskustvo sa drugim ljudima. Svakodnevno odgovara na poruke i savjetuje pratioce kako da prepoznaju lošu namirnicu.

„Kada na deklaraciji vide dugačak sastav, to je odmah signal da je to visoko prerađena hrana, koja je napravljena da može da traje dvije, tri godine. Toga bi najviše trebalo da se klone, tu je obilje vještačkih boja, konzervanasa, emulgatora, stabilizatora, vještačkih zaslađivača. To našem organizmu uopšte nije od koristi“, ističe Tatjana.

Najviše pažnje treba obratiti na emulgatore, koji nose oznaku „E“ praćenu brojevima. Čak i oni koji nisu toliko štetni u većoj količini mogu da budu opasni.

„Najsporniji su glutaminati, skupina aditiva kojih ima u biozačinima, instant supama, mesnim prerađevinama. Treba obratiti pažnju i na nitrite i nitrate“, navodi Tatjana.

Što se kozmetike tiče, kaže da je najsigurnije prvo pročitati sastav i najbolje bi bilo kada bi prvih nekoliko stavki (kojih ima najviše) bile prirodne. Po međunarodnoj nomenklaturi, prirodni sastojci se najčešće pišu na latinskom, a na engleskom će da budu napisane hemikalije.

Parfemi su veoma sporni, jer proizvođači nisu dužni da navedu sve sastojke, koji ponekad mogu da budu kancerogeni.

Jedna od dobrih alternativa je potražiti domaće proizvode pravljene od prirodnih sastojaka.

RTS