Gubitak voljene osobe, teška scena u filmu, ružna životna situacija - postoji mnogo trenutaka u životu koji izazivaju tugu. Čak i ako ste među onima koji rijetko puste suzu, teško da ćete zaobići stezanja u grlu ili popularno zvane "knedle".

Kako se u našem grlu ne stvara stvarna knedla, odakle dolazi taj osjećaj? Odgovor može da bude u autonomnom nervnom sistemu.

Plač dolazi s nizom različitih efekata, uključujući pojačan puls, znojenje, a ponekad i osjećaj knedle u grlu.

Kvržica koja se stvori mogla bi da bude povezana s tim kako naše tijelo reaguje na stresne situacije.

Profesor Ad Fingerhuts, klinički psiholog sa univerziteta Tilburg, kaže za IFLScience da kada postanemo tjeskobni ili uplašeni, ulazimo u način "borbe ili bijega".

"To znači da se naše tijelo priprema za akciju povećavanjem aktivnosti simpatičkog nervnog sistema. Ovo je dio autonomnog nervnog sistema koji kontroliše većinu naših tjelesnih funkcija", objašnjava Fingerhuts.

Tokom ovih stresnih situacija povećava nam se broj otkucaja srca, raste krvni pritisak i krv se preraspoređuje iz crijeva u mišiće, kaže Fingerhuts. Uz to se povećava i naša brzina disanja.  

Tuga utiče na srce i disanje

Ubrzano disanje utiče na mišić koji kontrolšu otvaranje grla nazvan glottis (sredina grkljana). Glotis se širi kako bi dopustio više vazduha rokom pripreme za borbu ili bijeg. Postoje dva objašnjenja za ono što se dalje događa.

Prema prvom, širenje glotisa je ono što stvara poznati osjećaj kvržice. Tačnije, gutanje uključuje zatvaranje glotisa i kada pokušavamo da progutamo radimo protiv mišića koji glotis otvaraju kao odgovor na plač. Upravo ta rezultirajuća napetost mišića mogla bi da nam stvori osjećaj knedle u grlu.  

Drugo objašnjenje stavlja veći naglasak na pokušaje izbjegavanja prolivanja suza koje prati zaustavljanje disanja i time stezanje mišića u grlu. To takođe rezultira bitkom između ovih suprotstavljenih sila za istovremeno širenje i stezanje glotisa, što prouzrokuje "stezanje" koje osjećamo u grlu, kaže Fingerhuts.

Istraživanje zašto plačemo ima dugu i složenu istoriju. O evolucijskoj ulozi plača još uvek se žustro raspravlja. Mnogi istraživači tvrde da je sposobnost suza ranim hominidima dala adaptivnu prednost jer bi plakanje moglo da bude "socijalni signal" koji je evoluirao iz poziva upomoć kod sisara.