Vole je na Mediteranu, Bliskom istoku i na Balkanu pa je sasvim razumljivo da je svojataju mnogi narodi, među kojima su najgorljiviji Grci, Turci, Bosanci i Hercegovci, Albanci, Arapi, Jermeni, Bugari, Makedonci...

ISTORIJA

Ipak, činjenica je da su kroz vijekove u nastajanju baklave svoje prste imali mnogi narodi pa su prvi koji su uživali u prabaklavi, krušnom tijestu sa sjeckanim orasima prelivenim medom, bili Asirci, dok su prvi revolucionarni korak u njenom nastajanju načinili stari Grci, koji su obično tijesto zamijenili mnogo finijim i tanjim. Nadalje, Jermeni su sirupu za baklavu dodali aromatične začine klinčić i cimet, koji su bili prihvaćeni i u kuhinjama Balkana, a Arapi vodicu ruže i kardamom.

Na sreću svih onih koji vole baklavu, u 15. vijeku su se spravljanja ove poslastice prihvatili i najveći svjetski osvajači Turci, koji su je doveli do savršenstva i pretvorili u komplikovan desert za koji je osim najfinijih sastojaka trebalo imati talenta i umijeća pa je bilo sve samo ne jednostavno pripremiti je.

U periodu Osmanskog carstva već ionako tanko tijesto postalo je toliko tanko da se kroz njega trebalo jasno vidjeti pa su baklavu mogli ispeći samo istinski majstori svog zanata, a baklavu su u to vrijeme mogli priuštiti samo najbogatiji - sultani, paše i veziri.

Tada, po sastojcima skupa i po izradi savršena, baklava je bila stvar prestiža i dokaz otmjenosti doma pa su se bogate porodice takmičile čija će baklava imati više slojeva neobično tankog tijesta.

Baklava je bila toliko važna da se prije pečenja nosila gazdi na uvid, a on je njen kvalitet ispitivao zlatnim novčićem, odnosno ako utisnuti zlatnik nije uspio proći kroz slojeve tijesta i dosegnuti dno lima, baklava je bila savršeno spremljena pa je i novčić završio kao nagrada u džepu poslastičara.

Naravno, najvještiji majstori, koji su bili u stanju tako tanko razvući tijesto da ponekad i 40 listova nije bilo deblje od latice ruže, radili su u dvorskim kuhinjama pa su baklave koje su se pekle za sultana imale i više od 100 slojeva tijesta.

Kao desert dostojan samo nepca najmoćnijih i najbogatijih, baklava se obavezno pekla povodom svih važnih događaja - porodičnih, vjerskih i državnih.

Za vrijeme svoje vladavine sultan Sulejman Veličanstveni (1520 - 1566) uveo je posebnu ceremoniju znanu kao parada baklava, u toku koje su petnaesti dan svetog mjeseca ramazana njegovim vojnicima, janjičarima koji su u svečanoj živopisnoj povorci dolazili na dvor, dijeljene baklave koje su se posebno za njih pekle u dvorskoj kuhinji.

Zanimljivo je da je u Turskoj baklava, kao vrlo otmen i skup desert, sve do 19. vijeka bila rezervisana samo za jako bogate, dok su je ostali jeli samo u izuzetnim prilikama pa ne čudi da se izreka "Nisam dovoljno bogat da jedem baklavu svaki dan" zadržala do danas.