Predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović kazao je da je Crna Gora u političkom sistemu došla do smjene vlasti, instituta kohabitacije i ocijenio da nema više nema opolitičke moći.

"Ali, na drugoj strani, postali smo još više konfliktno društvo. Obim dijaloga se smanjio, i to upravo tamo gdje mora postojati institucionalni, Ustavni dijalog oko dobijanja dvije trećine, odnosno tri petine, za uspostavu onih institucija koje trebaju da omoguće svim građanima jednaku primjenu zakona, a to su Ustavni sud, Sudski savjet, tužilaštvo i neki drugi segmenti", kazao je Radulović.

Direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević ocijenila je da 15. godišnjicu obnove crnogorske nezavisnosti obilježavamo bez društvenog konsenzusa o tome kakva nam država treba.

"Nažalost, propustili smo priliku da taj dijalog otvorimo 22. maja 2006. godine. Nesagledive su posljedice toga i veliki dio osjećamo i danas. Možda je sada prilika, i nova šansa, da otvorimo taj dijalog kroz ono što je najjači integrativni faktor, a to je priča o evropskim integracijama koja može djelovati kohezivno na društvo", poručila je Uljarević.

Ona je ocijenila da su pristupni pregovori sa Evropskom unijom u faktičkoj blokadi, a da je entuzijazam koji je postojao u administraciji, koja je taj proces u početku vodila relativno efikasno i kvalitetno, vremenom nestao.

"Sada imamo nastavak tog procesa uz situaciju da nova vlast, po mom sudu, ne razumije složenost procesa evropskih integracija, a ne snalazi se najbolje ni u onome što je upravljanje javnom administracijom. To dovodi, u konkretnom slučaju, do toga da je ta pregovaračka struktura u rasulu, da najveći broj ljudi koji bi trebali biti ključni, ne postoje na tim pozicijama. Što je možda još veći razlog za zabrinutost je to da ne postoji ni ideja kako reformisati tu strukturu", kazala je Uljarević.

Ona je poručila da je jedan od razloga zašto je to tako, činjenica da je Crna Gora u toj fazi procesa koji zahtijeva značajna znanja u specifičnim oblastima.

"Mi još uvijek imamo te političke strukture kojima je bliži epski izraz od onoga što treba da podrazumijeva specifična znanja. Na taj način je lakše zamaskirati nesposobnost da se taj proces adekvatno vodi", zaključila je Uljarević.

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković kazao je da se mi u Crnoj Gori ponašamo kao nekada svijet koji je bio blokovski podijeljen, po ideološkim i nekim drugim kriterijumima.

"Imamo situaciju da jedan dio crnogorskog društva insistira na tome da je ključ našeg opstanka borba protiv korupcije, nepotizma i organizovanog kriminala, slijepo vjerujući da će time dobiti sve ono što su kao očekivanja imali u svojim ambicijama od dana obnove crnogorske nezavisnosti do danas. Drugi dio crnogorske javnosti strahuje od biološkog nestanka nacije, temeljnih vrijednosti koje država Crna Gora ima, od toga da li će u ovakvim događajima i u onome što slijedi izgubiti, ne samo svoju samobitnost, već i sve one atribute koje je imala kao država i kao simbol nečega što se zvalo sloboda", kazao je Bjeković.

Psiholog i komunikolog Radoje Cerović je kazao da su kroz istoriju pandemije uvijek pratila katastrofalna cijepanja po svim šavovima socijalnih podjela.

"Crna Gora u pandemiji prolazi kroz jedan veoma bitan tranzicioni period. Dakle, dogodio se u trenutku kada su psihološke okolnosti itekako favorizuju ona naša instiktivna, osnovna "podešavanja“. Ako vodimo razgovor o flaši vode, a impresija je da vode nema, to neće biti dijalog ili prijateljski razgovor i u tom trenutku tolerancija nestaje", ocijenio je Cerović.

On je dodao da to nije pitanje samo intelektualne elite i političkog dijaloga, već je u ovom slučaju pitanje instiktivnih mehanizama, veoma duboko usađenih u nama.

"Ti mehanizmi pogoduju i ovome masakru koji se dešava na društvenim mrežama gdje, kakvu god riječ da kažete, jedna septička jama se izruči na vas od neke, hipotetički, druge strane", zaključio je Cerović.

Istoričar, akademik CANU, Šerbo Rastoder ocijenio je, a sa tim su se saglasili i ostali učesnici, da se dijalog u Crnoj Gori ne doživljava kao razmjena različitih stavova iz koje obje strane izlaze bolje i pametnije, već je destruktivan u smislu da se doživljava kao borba u kojoj treba poraziti i uništiti protivnika.

"To će ostati tako dok ne prođemo demokratsku tranziciju. Ako mene pitate hoćemo li je proći sada, u ovom periodu, nisam optimista", zaključio je Rastoder.

Pobjeda