Naime, oni navode da je vađenje šljunka iz Morače počelo 90-ih godina a kasnije značajno intenziviralo nakon 2005. godine. Podsjećaju da je 2017. godine, odlukom Ministarstva poljoprivrede uveden moratorijum, ali je nakon toga intenzivno eksploatisanje šljunka nastavljeno pod okriljem projekta navodne regulacije toka rijeke Morače. Negativni uticaji ovog projekta vrijednog 25 miliona eura, na vodoizvorište Bolje sestre čak su i naučno dokazani. Međutim oni navode da  Uprava za vode nije imala sluha za nauku, te je pomenutim projektom nastavljena dalja devastacija. Osim uticaja na vodoizvorište, kako tvrde nesporan je i uticaj na živi svijet i ekosistem rijeke ali i Skadarskog jezera. Moratorijum u kombinaciji sa nedovoljnim sprovođenjem kontrole rada koncesionara, doveli su do povećanja nelegalnih aktivnosti i zabrinjavajućeg stanja koje danas zatičemo na Morači.

¨Iskopine šljunka prostiru se na površini od oko 306ha, a ako uzmemo u obzir da se šljunak vadi do prosječne dubine od oko 3 metra dolazimo do brojke da je do sada iskopano oko 12 miliona kubnih metara šljunka i pijeska koji su korišćeni uglavnom u građevinskoj industriji. Cijena kubika šljunka kreće se oko 8,00 – 15,00 EUR-a, a ako uzmemo prosjećnu cijenu od 11,50 EUR po kubiku dolazimo do cifre od 138.000.000,00 EUR ukupne vrijednosti iskorištenog materijala. Podsjetićemo da je u poslednjoj godini legalne eksploatacije, po osnovu koncesione naknade prihod države bio svega 25.217,76 EUR. Računica je i više nego jasna - država svoje resurse stavlja na raspolaganje povlašćenim pojedincima koji joj za tu „uslugu“ vraćaju u vidu trajne devastacije.¨ poručuju iz CZIP-a i navode da:

¨Po procjeni, ukoliko bi se zaista zaustavila dalja eksploatacija, godišnje taloženje i nanosi šljunka zajedno sa sitnijim frakcijama sedimenta u koritu iznosili bi oko 100.000 m2. Taj podatak nas dalje vodi do zaključka da je potrebno minimum 100 godina da se izgubljeno nadoknadi i dodje do potpunog prirodnog oporavka korita Morače.

Interesantno je uporediti količinu i veličinu preostalih pješčanih nasipa i ostrva danas i 1970. godine. Procjenjuje se da je postojalo oko 140ha pogodnog šljunkovitog staništa za gniježđenje ptica na ovom području. Danas, taj broj se sveo na svega 5ha Centar za zaštitu i proučavanje ptica, Velje brdo, br. 35; 81000 Podgorica, Crna Gora Web: www.czip.me; facebook: czip.cg; email: [email protected]; tel: 020-272-051 2 što znači da je više od 96% staništa uništeno. Ovakve promjene u ekosistemu korita rijeke imaju i velikog uticaja ne samo na ptice, već i na rijetke rječne biljne vrste koje nastanjuju pjeskovito tlo i mriješćenje ribe u ovom dijelu vodotoka.¨ poručuju u saopštenju.

Prvi konkretni koraci u cilju zaustavljanja nelegalne eksploatacije vrijednog resursa, kako navode učinjeni su juče kada je više lica privedeno. Centar za zaštitu i proučavanje ptica pozdravlja odluku nadležnih da stanu na put daljoj devastaciji koja prijeti da ugrozi važna staništa biljnih i životinjskih vrsta kao i izvor pijaće vode i apleuje da se iste aktivnosti sprovedu i na drugim ugroženim vodotocima kao što su Lim, Tara i Grnčar. Međutim, tvrde da još uvijek postoji bojazan da ni ovaj slučaj neće otići dalje od pompezne medijski ispraćene akcije privođenja a bez realne kaznene politike prema počiniocima. Naime, prema navodima iz medija, kako navode privedenim osobama na teret se stavlja djelo protivpravnog zauzimanja državnog zemljišta za koje je članom 254 Krivičnog zakonika propisana novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine.

¨Smatramo potrebnim da ukažemo da se u konkretnom slučaju osim navedenog radi i o oštećenju životne sredine koje je propisano kao krivično djelo članom 307 za koje je propisana maksimalna zatvorska kazna do 8 godina.¨ zaključili su u saopštenju i postavili pitanje:

U svakom slučaju, ostaje otvorano pitanje, da li je zaista par hiljada eura novčane ili par godina zatvorske kazne mogu nadoknaditi pričinjenu štetu koja se mjeri vjekovima i milionima?