Ona danas živi u Londonu, a na sjeveru Evrope, u Norveškoj je svoj novi dom našla grafička dizajnerka Sanja Mladenović.

“Definitivnu odluku sam donijela kada sam se na ličnom primjeru uvjerila da je partijska knjižica važnija od moje diplome”, rekla je za RSE Sanja koja je u Norvešku otišla iz Srbije.

Nerma i Sanja su među mnogobrojnim mladim stručnjacima koji napuštaju zemlje Zapadnog Balkana.

Trend konstantnog rasta broja migranata sa Balkana potvrđuju i podaci Evropske agencije za statistiku (EUROSTAT).

Iz njih se vidi da se broj izdatih radnih dozvola državljanima zemalja sa Zapadnog Balkana u državama članicama Evropske unije u petogodišnjem periodu, prije izbijanja pandemije, utrostručio.

Institut za razvoj i inovacije (IRI) iz Beograda, razvio je metodologiju za kvantifikovanje gubitaka država iz kojih se mladi iseljavaju, a njegova studija pokazuje da Zapadni Balkan zbog migracija godišnje gubi između tri i pet milijardi eura.

Nenad Jovetić, direktor tog Instituta, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da se posljedice već osjećaju na tržištu rada, a u budućnosti će taj problem biti još izraženiji.

“Javiće se problemi održivosti penzionog i zdravstvenog sistema. U srednjem roku će se javiti i problemi u razvoju ovih zemalja. Postavlja se pitanje da li će one bez vrhunski obrazovanih i stručnih kadrova moći da preskoče srednji nivo razvijenosti. Dugoročno, ovi fenomeni imaće i veoma ozbiljne geopolitičke posljedice”, naveo je Jovetić.

Razlozi u manjku vjere i perspektive

Nerma Prnjavorac Krič, danas sa porodicom živi i radi u Londonu gdje je diplomirala arhitekturu i doktorirala na fakultetu Arhitektonska asocijacija, na kome je sada predavač.

“Mladi odlaze iz BiH zbog gubitka nade, zbog gubitka vjere da će biti bolje. Odlaze razočarani korupcijom, kriminalom, podjelama, političarima koji ih dijele i zatvaraju u nacionalne i vjerske torove, dok oni pune svoje džepove. Odlaze jer ne vide alternativu za promjene nabolje”, kaže Krič i dodaje da je u Velikoj Britaniji sve drugačije.

“Nije Velika Britanija savršena, daleko od toga, ali u njoj imam osjećaj sigurnosti koji je poseban, pogotovu za sve nas koji nosimo ožiljke rata. Osnova tog osjećaja je stabilnost ovdašnjeg sistema koji vam uliva povjerenje da se ne može preko noći sve srušiti. Toga, nažalost, u BiH još uvijek nema”, kaže Krič za RSE.

“Ima i ovdje nacionalizma, pogotovu sada zbog Škotske i njenog puta ka nezavisnosti, ali sve to djeluje mnogo kultivisanije nego na Balkanu, i ovjde niko ne strahuje da će zbog toga izbiti rat”, objašnjava Krič.

Profesor Amer Osmić sa Odsjeka za sociologiju Fakulteta političkih nauka, Univerziteta u Sarajevu, smatra da je nezadovoljstvo cjelokupnim društvenim sistemom jedan od ključnih faktora iseljavanja mladih iz BiH.

“Nezadovoljni su zdravstvom, obrazovanjem, sigurnošću, političkim sistemom. Oni žele da žive u društvu u kome su ovi segmenti bolji i uređeniji nego kod nas. Njihovi roditelji su svjedoci da se u proteklih 20 godina skoro ništa nije promijenilo u pogledu stvaranja društva jednakih šansi, pa je posljednjih nekoliko godina sve uočljivije da su glavni motivatori mladih za odlazak njihovi roditelji”, kaže Osmić.

“Ono od čega mladi ljudi bježe odavde je percepcija besperspektivnosti, odnosno nemogućnost vizije mladih ljudi da će u ovoj zemlji, u ovom društvu za dvije, tri ili pet godina biti značajnije bolje”, naglašava Osmić.

Prema njegovim navodima u BiH su već sada uočljive posljedice masovnog iseljavanja mladih, koje se ogledaju i u deficitu studenata na fakultetima i učenika u osnovnim i srednjim školama. Osjeća se i nedostatak kvalifikovane radne snage, visoko obrazovanih kadrova.

“Najkritičnije i najalarmantnije je u selima širom BiH. U selima više nema mladih, a prosječna starost ljudi u većini sela je znatno iznad 50 godina, što znači da za desetak godina nećemo imati poljoprivrednu proizvodnju, jer neće imati ko da obrađuje zemlju”, kaže Osmić.

Osmić posebno ističe demografske probleme koje će u budućnosti trpjeti BiH zbog sadašnjeg masovnog iseljavanja mladih iz BiH.

“Za razliku od sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je obično odlazio jedan od supružnika da zaradi za novi krov nad glavom, za školovanje djece ili zadovoljenje nekih sličnih potreba, sada oni koji odlaze – odlaze trajno. Mladi ljudi koji nam odlaze su u najpotentnijoj radnoj i životnoj dobi. Oni će svoje porodice i svoje domove, umjesto u BiH, formirati i graditi u zemljama zapadne Evrope”, kaže Osmić.

Pitanje stranačkog zapošljavanja u Srbiji

Sanja Mladenović sa mužem živi u Norveškoj gdje je otišla ubrzo nakon što je dipomirala na odsjeku za arhitekturu i unutrašnji dizajn Filološko-umjetničkog fakulteta Univerziteta u Kragujevcu.

Sada je art direktor u jednoj velikoj norveškoj firmi za grafički dizajn.

“Nisam otišla zbog nekih ekonomskih razloga, jer sam i u Srbiji pristojno živjela. Definitivnu odluku sam donijela kada sam se na ličnom primjeru uvjerila da je partijska knjižica važnija od moje diplome i kada sam shvatila da posao ne treba tražiti u Nacionalnoj službi za zapošljavanje već na adresama političkih stranaka”, kaže Mladenović.

Ona navodi da je to djelovalo veoma “poražavajuće ali i veoma otrežnjujuće”.

“Nisam željela da lijepim stranačke plakate da bih zauzvrat dobila posao u struci. Govorila sam engleski i tog ljeta naučila i norveški. Sa nešto ušteđevine i laptopom stigla sam u Norvešku gdje sam poslije nekoliko meseci dobila posao grafičkog dizajnera u firmi u kojoj i danas radim. U međuvremenu pridružio mi se i vjerenik, diplomirani ekonomista. Vjenčali smo se i živimo kao sav normalan svijet”, kaže Mladenović.

Sagovornica RSE kaže da se brzo uvjerila u prednosti uređenog društvenog sistema u kome su jasno definisana pravila, obaveze i prava.

“Dok sam u Srbiji pokušavala da pronađem posao aplicirajući gdje god je postojala neka šansa, niko me nije udostojio odgovorom putem mejla ili bar SMS porukom. U Norveškoj je bilo potpuno drugačije. Sve je bilo potpuno transparentno – od raspisivanja konkursa do zapošljavanja”, kaže Mladenović i dodaje da nema “veza i vezica” i drugih intervencija.

“Poslije niza testova i intervjua dobila sam toliko željeni posao, iako su svi kandidati bili Norvežani. Jednostavno, niko me nije pitao ništa van posla”, priča sagovornica RSE.

Sociolog Čedomir Čupić, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu kaže za RSE da iz Srbije odlaze radno najsposobniji ljudi u najboljim godinama, koji su ujedno i najkvalifikovaniji.

“Kada se sa ekonomskom krizom poveže i unutrašnje političko uređenje, u takvoj situaciji ljudi ne žele da godinama čekaju posao, dok stranke zapošljavaju svoje članove. Naravno, oni se ne mire, neće da budu sluge, neće da budu poslušnici i odlaze iz zemlje”, kaže Čupić.

Čupić ističe da i u razvijenim zemljama ima migracija, koje su uglavnom ekonomske ili sociološke prirode, ali da migracije na prostoru Zapadnog Balkana imaju i političku dimenziju.

“Očigledno je da se zemlje, koje imaju stabilan demokratski poredak i u kojima se ljudi na izborima takmiče sa idejama i projektima, mnogo brže razvijaju, a ekonomski razvoj utiče i na smanjenje migracija”, ističe Čupić.

“Ali, ako strategiju razvoja zemlje određuju nesposobni poslušnici skloni korupciji, ljudi koji se dodvoravaju nekompetentnoj vlasti, onda se gubi perspektiva razvoja bez koje nema ostanka i opstanka mladih na tom prostoru. To znači da društvo, ako se osiromaši za najkvalifikovanije i najobrazovanije ljude, onda gubi veliki potencijal budućeg razvoja. Vremenom će u takvoj zemlji ostajati samo oni koji moraju”, kaže Čupić.

Manjak vjere u institucije u Sjevernoj Makedoniji

U Sjevernoj Makedoniji nema zvaničnih statističkih podataka o mladim ljudima koji su otišli iz zemlje u proteklih 10 godina, ali se procjenjuje da njihov broj nije manji od 200.000.

Sociolog Ilija Aceski, profesor Univerziteta Sveti Kiril i Metodij u Skoplju, kaže za RSE da ankete pokazuju da su nefunkcionalna država i nemogućnost zapošljavanja na legalan način putem konkursa u vrhu razloga zbog kojih mladi odlaze.

“Glavni je problem što mladi gube ili su već uveliko izgubili vjeru u institucije i državu, a najgore je to što mladi ovdje u Makedoniji ne vide skoro nikakvu perspektivu”, kaže profesor Aceski.

Prema njegovim riječima proces iseljavanja mladih dobija veoma zabrinjavajuće razmjere.

“Oni koji imaju ambicije da napreduju na profesionalnom planu, da sebi i svojoj porodici obezbijede bolje uslove za život, bolje obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, odlaze čim diplomiraju, tražeći ljepšu budućnost u inostranstvu”, ističe Aceski.

Sagovornik RSE dodaje da ni ekonomski faktori koji podstiču odlazak mladih nisu zanemarljivi i kao primjer navodi zanimanja poput keramičara, električara ili vodoinstalatera.

“Dobar vodoinstalater u Skoplju može da zaradi oko 500 eura mjesečno, a u Njemačkoj i do 3.000. Zbog toga je razumljivo što najnovija istraživanja pokazuju da između 60 i 70 odsto ispitanika namjerava da iskoristi prvu priliku i ode u inostranstvo, prevashodno u Njemačku”, objašnjava Aceski.

On dodaje da veliki broj mladih pokušava da se domogne bugarskog pasoša koji znatno olakšava zapošljavanje u Evropskoj uniji, čija je članica Bugarska.

“Balkan je izgubio parametre kojima se određuje ono što se naziva dobar život, koji podrazumijevaju vrednovanje na osnovu rada, znanja i obrazovanja”, kaže Aceski.

U državama u regionu nema egzaktnih statističkih podataka o broju mladih koji su se trajno iselili od početka novog milenijuma, a sve procjene zasnivaju se na bazi podataka OSCE za period od 2012. do 2016. godine.

U tom periodu iz Bosne i Hercegovine godišnje je prosječno odlazilo nešto više od 18.000 uglavnom mladih ljudi, iz Srbije 15.700 i iz Sjeverne Makedonije 9.500.

Radio Slobodna Evropa