Juče i danas je u Crnoj Gori odjeknula vijest o prisustvovanju dvojice ministara Vlade Crne Gore u ostavci, obilježavanju neustavnog “Dana Republike Srpske”. Nema ovdje nikakvog iznenađenja, gospoda Kovač i Damjanović su samo došli da podrže onu politiku koju iskreno zagovaraju. Ono što je ostalo nejasno, a na šta je aktuelna vlast dužna da odgovori, jeste u kojem su svojstvu tamo bili. Da li privatno, da li kao predstavnici Crne Gore?

Kako god, u još jednu stvar ne treba sumnjati. Ovaj potez pokazuje stvaran odnos aktuelne političke većine u Crnoj Gori prema svom susjedu. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je donio konačnu i obavezujuću odluku da je 9. januar neustavan i da ne reprezentuje činjenicu da je Republika Srpska entitet i druga dva naroda i svih ostalih građana. Nepoštovanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine je jasna poruka da se ne poštuje ni država Bosna i Hercegovina.

Ali, ako će ljudima u Bosni i Hercegovini biti lakše, politika koju, između ostalog, persnofikuje i ovaj dvojac je učinila što je god bilo u njenoj moći da uruši instititucije i države čije interese po zakonu i ustavu trebaju da štite. U konačnici, ako će vam biti lakše, Crna Gora je trenutno jedina država u Evropi bez Ustavnog suda, a sva je prilika da ćemo tu “titulu” imati još jedan period.

Naravno, kada su u pitanju razlozi zbog kojih su baš pomenuta dvojica ministara potegli u Bosnu i Hercegovinu na ovaj događaj, mislim da su dva ključna. Prvi je uskopolitički i manje bitan. Drugi je regionalni i bojim se koordnisan sa centrima moći van Crne Gore i regije, a samim tim i izuzetno važan.

Kao što rekoh, prvi razlog se tiče uskih političkih interesa. Socijalistička narodna partija (SNP) kojoj pripadaju ova dvojica ministara, i pored toga što ima čak 6 ministarstava u Vladi Crne Gore, po svim relevantnim političkim istraživanjima kuburi sa cenzusom koji u Crnoj Gori iznosi tri odsto.

Uzroci strmoglavog pada SNP-a

Dva su uzroka ovakvog strmoglavog pada SNP-a. Prvi je taj što ih je na polju socijalnog populizma potisnuo politički pokret “Evropa sad”. Bivši ministri Spajić i Milatović su kreatori ekonomskih mjera kojim su znatno povećane plate i penzije.

Ovim su penzioneri, kao glavni rezervoar sigurnih glasova, izgubljeni, što su pokazali i rezultati lokalnih izbora u Podgorici u oktobru prošle godine gdje SNP, i pored ovolikog komada vlasti u rukama, nije uspio preći cenzus. Drugi uzrok pada političkog rejtinga SNP-a krije se u činjenici da su ih sa pozicije nekog ko ekskluzivno zastupa srpske interese u Crnoj Gori davno potisli Demokratski front, ali i Bečićeve demokrate.

Kovač i Damjanović, a posebno Damjanović koji je veteran političke scene u Crnoj Gori, računaju da će im ova posjeta bar donekle poboljšati pozicije u prosrpskom biračkom tijelu u Crnoj Gori pred vanredne parlamentarne izbore koji se očekuju na proljeće.

Drugi razlog za ovaj politički potez je puno zanimljiviji i opasniji. Glavna zvijezda obilježavanja “Dana Republike Srpske” je Milorad Dodik, osoba pod sankcijama Amerike i Velike Britanije. Između ostalog, među brojnim odlikovanim, našao se i predsjednik Ruske federacije Vladimir Putin. Čestitku povodom ovog neustavnog datuma poslao je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se ipak nije usudio da lično dođe.

Nema nikakve sumnje da i neki u Evropskoj Uniji podržavaju Milorada Dodika, ali da se zbog političke štete ipak nisu usudili da dođu ili pošalju bar čestitku. Ovo, nažalost, pokazuje da je aktuelna vlast u Crnoj Gori, ili u najmanju ruku jedan njen dio, čvrsto na pozicijama Moskve i Beograda kada su u pitanju regionalna i evropska politika. Ovim činom poslata je poruka da za aktuelnu vlast, suverenitet Ukrajine i Bosne i Hercegovine ne znače ama baš ništa. Doduše, sva je prilika da im ni suverenitet Crne Gore ne znači baš mnogo.

Kada su u pitanju političke posljedice po samu Crnu Goru, a kada je u pitanju ova posjeta, one teško da mogu biti gore nego što već jesu, a potpuno se uklapaju u Vladinu “uspješnu” politiku euroatlantskih integracija i regionalne saradnje. O ovom “uspjehu” najbolje govori činjenica da je Crna Gora jedina država u regiji koja je u prošloj godini nazadovala u evropskim integracijama. I pored svih priča o dobrim odnosima sa susjedima, ti odnosi se stalno komplikuju. Sa Hrvatskom oko teksta na ploči u Morinju, a sad smo evo uspješno i Bosni i Hercegovini gurnuli prst u oko.

Kamenčić u mozaiku moralnog sunovrata Crne Gore

Ono što se vlasti mora priznati jeste da besprekorno funkcioniše samo odnos sa Srbijom, tačnije sa Aleksandrom Vučićem. Biće da je izbor na Vučića pao jer cijelo vrijeme vladavine uspijeva da održi loše odnose sa većinom svojih susjeda.

Kada su u pitanju posljedice unutar Crne Gore, ovo će samo produbiti nepovjerenje Bošnjaka u Crnoj Gori prema vlasti. Da budemo potpuno otvoreni, između dva najpoznatija Crnogorca u Bosni i Hercegovini, Marka Vešovića koji je ostao u Sarajevu pod opsadom, i Radovana Karadžića, koji je za svoje “zasluge” dobio besplatan doživotni boravak u zatvoru u Velikoj Britaniji, poslata je jasna poruka da je ovaj drugi srcu i političkom opredeljenju bliži.

I za kraj, ova posjeta nije nikakav izolovani incident. Ona je samo jedan kamenčić u mozaiku moralnog sunovrata i ekonomskog bankrota koji Crnoj Gori ubrzo slijedi.

Vlast će se, kao i mnogo puta do sada, kada napravi neku glupost, a spisak je podugačak, ili praviti mrtva ili dati neko nesuvislo relativističko objašnjenje, u smislu da je to ništa. To što su neki likovi osuđeni za genocid, vlast će uspješno banalizovati do te mjere kao da su kažnjeni za prekršaj u saobraćaju.

Naravno, to istu vlast neće spriječiti da politički profitira na tuđim kostima kada joj je to potrebno.

U avgustu 2020. godine Crna Gora je bila na dnu.

I nova vlast je krenula sa dna.

Ali nažalost, na dole.

Edin Smailović /Al Jazeera Balkan