Komentarišući za Pobjedu šovinističku „pjesmu“, koja poziva na ubijanje jednog naroda u Crnoj Gori, a koja je u proteklih tri godine, zahvaljujući indolentnom odnosu crnogorskih institucija na govor mržnje, kleronacionalizam, šovinizam, postala hit „litijaškog pokreta“ Crkve Srbije u našoj zemlji, Adžić ocijenjuje da smo „izgleda, počeli da se navikavamo, nažalost, na nenormalnosti“.

STRAST I MRŽNJA

Da se Crnoj Gori i u Crnoj Gori, djelovanjem destruktivnih snaga koje ne mogu podnijeti njenu državnu nezavisnost i nacionalni identitet Crnogoraca, dešavaju ovakve ružne i prljave stvari. Događa se i to da se ponavlja da se jedna, nekadašnja narodska (ne i narodna) pjesma, višestruko spornog sadržaja i neprihvatljivih poruka, pogotovo u današnjem kontekstu, (a koja je inače dorađivana i dodavani su stihovi kojih nema u njenim nekadašnjim interpretacijama), neprimjereno i bjesomučno zloupotrebljava i koristi u svrhe nacionalšovinizma uperenog prema manje brojnim narodima i vjerama u Crnoj Gori, koje su po Ustavu i zakonima ove države njeni punopravni građani, kao i svi mi drugi, i to jednako – naglašava sagovornik Pobjede.

Nije teško, objašnjava on, zaključiti da je izvedba ove pjesme, danas u 21. vijeku i u aktuelnom kontekstu, usmjerena protiv pripadnika islama, odnosno, protiv muslimana u Crnoj Gori i primarno bosnjačkog/muslimanskog naroda.

"Podsjećam Kovačevića, zvanog Šubara sa četničkom kokardom, da je ovo 21. vijek i da su Turci, odnosno Osmanlije (Otomansko carstvo) otišli s Balkana prije više od 100 godina nakon Balkanskog rata (1912-1913), te je Šubara očito zakasnio makar za 110 godina da vodi svoje imaginarne „bitke“ sa Osmanskim carstvom, koje je davno nestalo. No, počela je očito - beogradskim lakejima iz Dražinog fronta u Crnoj Gori - izborna kampanja", naglašava Adžić.

Predsjednik nikšićke opštine Marko Kovačević slavio je doček takozvane pravoslavne Nove godine (u noći između 13. i 14. januara) uz „pjesmu“ nazvanu „Od Glave Zete do grada Spuža“, u kojoj jedan od stihova glasi: „…leleču Turci, kukaju bule“.

Nakon što se na društvenim mrežama pojavio snimak ovog slavlja, uslijedile su žestoke reakcije javnosti, ali institucije su bez reakcije.

"Ovim što se desilo emitovana je najgora nacionalšovinistička strast i mržnja prema muslimanima u Crnoj Gori. Meni nije poznato da je u istorijskim izvorima, koji su primarni i prvorazredni, ta pjesma pjevana u Crnoj Gori od druge polovine 19. vijeka do kraja tog vijeka. Nije mi poznato ni kad je nastala, ni ko je njen autor. Kao ni đe je njen tekst u izvornom obliku i kada je objavljen. Ako je iđe ikada u izvorima",  objašnjava Adžić.

U KOMUNIZMU SE NIJE SMJELA IZVODITI

On sumnja da se „ona pjevala u 19. vijeku, a da je istorijski provjereno i zabilježeno, niti u ratovima 1852-53, 1862, 1876-1878, pa ni u ratu 1912- 1913“. Ovaj istoričar nije, kako kaže, naišao na autentične zapise o tome.

"Ali i da se, recimo, nekad pjevala i u nekoj drugoj stihovanoj varijanti tada, to je bio sasvim drugačiji kontekst. Čini mi se da je ta pjesma nastala kasnije, tokom 20. vijeka. Inače, nijesam se detaljnije i iscrpnije bavio istorijatom nastanka te „pjesme“. Ali znam sigurno da ne bi trebalo da se pjeva danas. Trebalo bi da se vodi računa o tome da znamo istinu o brojnim i velikim zločinima, istrebljenjima i progonima nad muslimanima (današnjim Bošnjacima) koji su se dogodili u 20. vijeku i na prostoru Crne Gore. To bi trebalo da bude nauk da se više nikad takvo nešto ne ponovi, ni u primislima, a kamoli u stvarnosti", poručio je Adžić.

Podsjeća da je Crna Gora „ustavno definisana građanska država“ i ističe da je „nedopustivo i skandalozno danas širiti šovinističku propagandu izvodeći takav štetočinski i neprimjereni sadržaj“.

"I nije samo ova i ovakva mržnja usmjerena prema bošnjačkom/muslimanskom narodu u Crnoj Gori, već i prema Albancima.  Konkretnije, prema svim ispovjednicima islama u Crnoj Gori, što je, po meni, nacizam i to zahtijeva jednodušnu javnu osudu svih građanskih snaga u Crnoj Gori", zaključio je Adžić.

Poznatom crnogorskom guslaru Milanu Vujoviću ova „pjesma“ nije nepoznata, ali o njenom šovinističkom sadržaju, kako kaže, svjedoči i činjenica da se u vrijeme komunizma nije smjela izvoditi javno.

"To je pjesma nastala u narodu i njen sadržaj je mijenjan, dorađen. Neprimjereno je i neprihvatljivo pjevati takve pjesme danas u Crnoj Gori… To je zloupotreba, jer je u današnjem kontekstu ona potpuno naopaka", ističe on.

Iz nevladine organizacije Akcija za ljudska prava juče su pozvali tužilaštvo da odlučno reaguje i suprotstavi se izazivanju mrž

Profesorica i dirigentica u podgoričkoj Muzičkoj školi „Vasa Pavić“ Zoja Đurović kaže za Pobjedu da je „za muziku, odnosno pojedine pjesme ili cijela ciklična djela najgora moguća sudbina - njihova zloupotreba u svrhu kojoj nikako i nikad nijesu bila namijenjena“.

Nije začuđena zloupotrebom „pjesme“ šovinističkog sadržaja, podsjećajući da su mnoge takve nastale tokom krvavih sukoba na prostoru bivše SFRJ, devedesetih godina prošlog vijeka.

"U posljednjem i, nadam se, baš posljednjem ratu i nakon njega, nastale su mnoge tvorevine zvane muzika, koje su u sadejstvu sa tekstom kojim se bezrazložno (rekla bih, ničim izazvano, osim nepotrebnim apetitima pojedinaca) veličao neki narod ili unižavao neki drugi ili se pozivalo na najgoru ljudsku rabotu, ubijanje, zarobljavanje ili protjerivanje drugih. Naravno, znajući kako je neuke i neznavene ljudske umove, samo takve, moguće navesti na svakakva činjenja i nečinjenja, neki nikako dobri ljudi su napravili nemjerljivu štetu najvećoj i najuniverzalnijoj umjetnosti i time unizili njenu osnovnu svrhu postojanja - da zbližava ljude" zaključila je sagovornica Pobjede.