Broj oboljelih od Hašimoto tiroiditis, autoimunog oboljenja štitaste žlijezde poslednjih godina se povećava, kako u svijetu, tako i kod nas. Endokrinolozi smatraju da razlog za to nije samo povećanje broja okidača bolesti iz spoljne sredine, već i činjenica da pacijenti češće rade laboratorijske analize, kojima se Hašimoto slučajno otkriva.
"Nekada se analize rade zbog sumnje da iza simptoma poput stresa, lupanja srca, napetosti stoji smanjena funkcija štitne žlijezde", kaže za "Novosti" profesor dr Milan Petakov, endokrinolog Klinike za endokrinologiju, dijabetes i poremećaje metabolizma Kliničkog centra Srbije
"Analize nekad otkriju povećan titar antitiroidnih antitijela koji ukazuje na Hašimoto tiroiditis. To znači da u štitastoj žlijezdi 'čuči' hronično zapaljenje i da pacijenti imaju Hašimoto, ali ne znači da je već došlo do hipotireidoze (smanjenja funkcije štitaste žlijezde), iako je znak da će se to sigurno desiti, prije ili kasnije."
Doktor Petakov navodi da spoljašnja sredina i savremeni način života djeluju kao okidač za oboljenje. Kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju, pod uticajem tih faktora organizam počinje štitastu žlijezdu da doživljava kao strano tijelo i izaziva njeno konstantno zapaljenje. Taj proces može da traje godinama, čak i decenijama, prije nego što se pojave prvi simptomi i utvrdi da štitasta žlijezda luči manje hormona nego što je potrebno.
"Zato je slučajno otkrivanje Hašimoto tireoditisa dobro, jer simptomi, poput umaranja, malaksalosti, dobijanja na težini i pored lošeg apetita, psihomotorne usporenosti, zaboravnosti, pospanosti, pojavljuju se tek kada se lučenje hormona štitne žlijezde smanji", dodaje dr Petakov.
Pošto se zna da kod određenih osoba postoji genetska predispozicija za Hašimoto tiroiditis, osobe s porodičnom istorijom ove bolesti treba da rade periodične preventivne preglede. Naročito ženska djeca treba da se kontrolišu, jer ako u porodici imaju nekog sa autoimunom hipotireozom, osam do 10 puta im je veći rizik da i same dobiju Hašimoto.
"Ljekari nisu usaglašeni koliko često treba provjeravati štitastu žlijezdu, ali ako je njena funkcija očuvana, može se dolaziti jednom godišnje na pregled", pojašnjava dr Petakov.
Hašimoto tiroiditis se ne liječi, već samo prati. Jer, kod ovog oboljenja uzrok zapaljenja je imunološki sistem pacijenta, koji ne smije da se blokira. Liječenje se sprovodi tek kada štitasta žlijezda počne da smanjuje funkciju i tada se traži pravi momenat za započinjanje terapije.
"Hašimoto ne možemo da liječimo, ali posledicu, smanjenu funkciju štitaste žlijezde možemo. Pacijentima se daje prirodni hormon kao zamjena za onaj koji žlijezda ne pravi dovoljno. Kako štitna žlijezda propada, povećava se doza lijeka, sve dok u potpunosti ne zamijeni ulogu štitaste žlijezde."
Pacijentima sa Hašimotom, koji imaju visok titar antitijela nekada se preporučuje uzimanje selena kao antioksidansa. Oko ovog pitanja endokrinolozi još nisu saglasni, jer nije dokazano da uzimanje selena usporava gubitak štitaste žlijezde, već samo smanjuje količinu antitijela u krvi.
Hašimoto je mnogo češći kod žena. Po statistikama na godišnjem nivou kod četiri od 1.000 žena će biti otkrivena hipotireoza, a među 1.000 muškaraca kod jednog.
"Naročito je važno da žene koje planiraju trudnoću, a imaju Hašimoto provjere prije ostajanja u drugom stanju da li je funkcija štitaste žlijezde u redu", kaže dr Milan Petakov.
"One žene koje već imaju smanjeno lučenje hormona štitne žlijezde i piju terapiju, čim zatrudne moraju odmah da podignu dozu za 25 ili 50 mikrograma i odmah se jave svom endokrinologu."
(Izvor:MONDO)
