Ipak, ideja o odlasku u penziju u šezdesetim ne djeluje realno, čak ni razumno, u savremeno doba, smatraju stručnjaci.
Toga postaju svjesne i kompanije. U martu je firma “Blek rok” poslala svoje godišnje pismo investitorima. Izvršni direktor Leri Fink uputio je upozorenje radnicima koji se nadaju da će se udobno i finansijski osigurano povući sa posla u svojim šezdesetim godinama.
S obzirom na globalni rast očekivane životne dobi, slabljenje sistema socijalne zaštite i nagli porast troškova života, on ističe da penzija sa 65 godina neće biti moguća za većinu ljudi.
“Penzionisanje je mnogo teži predlog nego prije 30 godina”, napisao je Fink i dodao: “Biće mnogo teži predlog za 30 godina.”
Naime, od 2000. do 2019. godine globalni očekivani životni vijek je porastao sa 67 na 73 godine. Do 2050. godine, UN-a očekuju da će svaka šesta osoba na svijetu imati 65 ili više godina.
A kako populacija stari, mnoge zemlje će uskoro dostići tačku u kojoj će imati više penzionisanih ljudi nego nove radne snage – u Velikoj Britaniji ta tačka može biti dostignuta do 2029. godine, u Brazilu do 2035. godine, u Indiji do 2048. godine, a u SAD do 2053. godine.
Da li je vrijeme za promjene
Pošto se situacija drastično mijenja, postavlja se pitanje – da li je odlazak u penziju sa 65 godina potpuno nerealan cilj u savremenom svijetu?
Ne samo da se ciljna starosna granica za odlazak u penziju nije promijenila u skladu sa savremenim okolnostima, već je “nejasno zašto su srednje šezdesete postale fokusno doba za penzionisanje”, kaže Gal Vetenštajn, stariji istraživački ekonomista u Centru za istraživanje penzija na Bostonskom koledžu.
Na neki način, to je bila “gruba procjena” namijenjena da ljude izvede iz radne snage na samom kraju njihovih života.
Ipak, mnogi vladini programi nastavljaju da je koriste kao standard. U SAD “Mediker”, savezni program zdravstvenog osiguranja, trenutno je dostupan samo odraslima starijim od 65 godina (postoje izuzeci za mlađe osobe sa invaliditetom).
Amerikanci stiču pravo da primaju punu penziju sa 67 godina, otprilike iste starosne dobi kada i građani Velike Britanije mogu da zatraže svoje univerzalne državne penzije.
Penzione politike nisu prilagođene savremenim okolnostima
Sredinom 20. vijeka, kada su mnogi od ovih programa usvojeni, očekivano trajanje života bilo je značajno kraće – u Velikoj Britaniji, na primjer, bilo je otprilike 66 godina za muškarce i 71 godina za žene.
“Ako to pojednostavimo, građani Velike Britanije bi proveli samo osam odsto ili 10 odsto svog života u penziji”, kaže Kris Peri, glavni predavač finansija na Univerzitetu Metropolitan u Kardifu.
Međutim, sada “naši životi postaju sve duži, sve duže smo zdravi u kasnim srednjim godinama i ranim starijim godinama”, dodaje Peri.
“Postoji mnogo ljudi koji su u svojim ranim i srednjim osamdesetim zdravi i uživaju u veoma aktivnom životu – kako fizički, tako i mentalno”, poručuje Peri.
Ukratko, penzione politike nisu bile osmišljene da podrže ljude u njihovim osamdesetim i devedesetim godinama. Politike koje su nekada bile uspostavljene da pruže podršku penzionisanima tokom ostatka njihovih života nisu prilagođene savremenim okolnostima.
Zbog rasta troškova života mnogi primorani da rade i nakon 65. godine
Sa druge strane, mnogi penzioneri nemaju dovoljno ili nemaju uopšte ličnu štednju na koju bi mogli da se oslone. Osim toga, kako troškovi života rastu, bilo kakva štednja jednostavno ne pruža dovoljno sigurnosti.
Nekadašnji višegeneracijski metod štednje tokom mlađih dana kako bismo imali udobniju starost postaje stvar prošlosti.
Taj nedostatak finansijski udobne starosti primorava mnoge radnike širom svijeta da ostanu na poslu i nakon 65. godine.
Podaci iz juna 2023. godine, pokazali su da Amerikanci vjeruju da je “magični broj” za bezbrižne penzionerske dane skoro 1,3 miliona dolara. To je bogatstvo koje većina ne može da uštedi do svojih šezdesetih godina, a koje ne doseže ni blizu onoga što može da pruži penzija.
Mnoge vlade već prepoznaju da je 65 godina “zastareli cilj”, pa pomjeraju starosnu granicu za odlazak penziju.
I stručnjaci su saglasni da je penzionisanje u šezdesetim godinama sve više san. Kada je riječ o penziji, “mislim da je 75 novih 65”, zaključuje profesor Peri.
BBC na srpskom
Komentari