U današnje vrijeme, kada se živi brzo, a za dan isplaniramo 'hiljadu' obaveza, nedolazak na dogovoreni sastanak mnogi tumače kao nepoštovanje tuđeg vremena. Tehnološka dostignuća samo su pogoršala ovaj problem. Slanjem elektronskih poruka sa sadržajem da ćemo zakasniti, ljudi imaju utisak da u stvari ne kasne, što je netačno. Ipak, možda ćete imati više razumijevanja za ovakve osobe nakon saznanja da većina to ne čini namjerno. One iskreno žele da stignu na vrijeme, ali uvijek kreću u žurbi. Po pravilu kasne makar deset minuta, pa čak i ako je u pitanju svadba, razgovor za posao... 

Prije nego što je napisala knjigu "Nemoj više nikada da kasniš", poslovni konsultant Dajan Deloncor je i sama svuda kasnila. 

"Ponekad sam ustajala u šest sati i opet kasnila na posao u devet. Zbog toga su me kritikovali, izgubila sam mnoga prijateljstva, a i suprug, koji je veoma savjestan, se ljutio na mene. Uprkos tome, nisam mogla da se promijenim, a zaista sam pokušavala. Tako je bilo sve dok nisam izanalizirala problem i naučila kako da kontrolišem vrijeme", prisjeća se Deloncorova. 

Dajan Deloncor je na Univerzitetu San Francisko obavila istraživanje o uzrocima ove loše navike i ustanovila da 17 posto ljudi stalno kasni. Kod svih njih primijetila je istu matricu ponašanja i određene osobine. Ili imaju problem sa samokontrolom (prejedaju se, previše piju, kockaju se, impulsivno kupuju) ili su nespokojni i teško im je da se usredsrede. 

Za mnoge od njih taj problem je počeo još u djetinjstvu i vezan je za različito funkcionisanje mozga. Oni koji kasne drugačije doživljavaju prolaznost vremena i time povrijeđuju okolinu, ali i sebe. Ova navika ih često košta radnog mjesta.

"Hronično kašnjenje je navika koju je teško prevazići. Iako osobe koje kasne optužujemo da su sebične, bezobzirne, da tako privlače pažnju ili da ne vole nikakav vid kontrole, kašnjenje uglavnom nema veze sa tim. Sve se događa na nesvjesnom nivou. Upravo zbog toga je ljudima koji kasne teško da isprave svoje ponašanje. Ako prigovorite nekome ko uvijek kasni da dođe na vrijeme, to je isto kao da gojaznom čovjeku kažete da manje jede. Razgovarala sam sa stotinama ljudi. Svi su istakli da žele da stignu na vrijeme, ali da ipak cijelog života kasne", tvrdi Deloncorova. 

Kada jednom riješite da promijenite ovu lošu naviku, naredni korak je da zaključite zašto uvijek kasnite. Razlozi su najčešće ili tehničke ili psihološke prirode piše Ženskiportal.ba.

Tehnički podrazumijevaju da ne znate dobro da procijenite koliko traju pojedine dužnosti, zadaci, a naročito rutinske obaveze (kao što je tuširanje). Druga tehnička poteškoća jeste i vaša nemogućnost da nekome ko vas je zamolio da nešto uradite kažete "ne" u situacijama kada ste "kratki" s vremenom. Psihološki razlog je prije svega vid otpora, ostatak buntovne faze iz djetinjstva, zbog koje pojedinac ne želi da uradi ono što se od njega očekuje. 

Za većinu, kašnjenje ima veze sa nervozom zbog mjesta i sastanka na koje treba da odu. Ne žele da negdje stignu ranije, jer ne znaju šta da rade čekajući početak događaja. Da bi se prevazišla nervoza tokom čekanja, stručnjaci predlažu da uvijek dođete 10 do 15 minuta ranije i da to vrijeme iskoristite za određene aktivnosti, kao što su slanje SMS poruka, čitanje knjige, telefoniranje prijateljima. Ova strategija će pomoći da vrijeme čekanja bude prijatno i produktivno, a da pritom ne zakasnite. 

Kako se 'izliječiti'? 

Stručnjaci savjetuju da se od kašnjenja možete 'izliječiti' tako što ćete zacrtati da na određeni događaj dođete 15 minuta ranije. Ukoliko vam to ne pođe za rukom, smatrajte da ste zakasnili. Također, zabilježite koliko vremena smatrate da je potrebno za svaku od dnevnih aktivnosti, pa poslije nedjelju dana zapišite koliko je zaista vremena bilo potrebno. Mnogi ljudi imaju u glavi "zacementirane" vremenske okvire koji nisu realni. 

"Promijenite misli, a ne samo ponašanje. Zapišite šta je sve pozitivno u tome kada se stiže na vrijeme. Sigurno ćete imati manje stresa, sukoba s ljudima i odavaćete utisak odgovorne osobe", savjetuje Teri Bordo, klinički profesor sa Univerziteta Oklahoma siti. 

Postoji i jednostavan test o tome kako ljudi doživljavaju protok vremena. Možete i vi da ga isprobate. Izaberite tri do četiri stranice neke knjige, pritisnite štopericu i počnite da čitate. Prestanite sa čitanjem kada procijenite da je prošlo 90 sekundi. Onda pogledajte na sat i vidite da li ste pogodili. Istraživanja su ustanovila da su savjesne osobe po pravilu prestajale prije isteka vremena, dok su oni koji kasne premašivali vrijeme predviđeno za čitanje. 

Uvijek spremni izgovori 

Naučnici su ustanovili da postoji čak i hronično kašnjenje. Riječ je o mentalnom poremećaju koji pogađa isto područje mozga kao i poremećaj deficita pažnje ili ADHD. Osobe koje kasne često imaju spremno opravdanje kojim se oslobađaju krivice (gužva u saobraćaju, vanredne okolnosti...).