Svaka žena koja je prešla tridesetu, a nije udata sigurno je bar jednom čula jedno od ovih ili sličnih pitanja. Drugi put kada ga čujete i prepoznate onaj pogled sažaljenja u očima ispitivača, upotrijebite 'jače oružje' od onog da se svaki treći brak u Crnoj Gori raspada i da ne želite biti dio te statistike, i 'odbranite' se opravdanim argumentima na koje znatiželjnik neće imati ništa drugo za reći osim - 'u pravu si'.
1. Čekam nekoga s kime mogu živjeti i bez koga ne mogu živjeti.
Možda zvuči otrcano, ali u brak zaista treba ući s osobom prema kojoj tako osjećate. Neko tu osobu upozna ranije u životu, no nema svako isti životni put. Neke žene radije neće biti s nikim nego da završe s krivim muškarcem, bez obzira koliko im je godina.
2. Neki ljude ulaze u brak jer misle da će poslije žaliti što nisu ugrabili priliku kada im se nudila. Ne želim da to bude moj razlog.
Ako niste u potpunosti uvjereni da s tom osobom mentalno i emocionalno imate nešto što je potpuno, vječno i iz sveg srca, te sumnje počeće isplivavati na površinu i brak neće nekom čarolijom to promijeniti.
"S brakom se odričemo dijela vlastite slobode i prihvatamo odgovorniji i zreliji život, a na takav korak osoba mora biti spremna mentalno i emocionalno"
S brakom ne nestaje kajanje i brak ne transformiše čovjeka kojeg ne volite istinski u onog pravog. Izabrati nekoga samo zbog ulaska u brak i odljubiti se od te osobe nakon dvije, tri godine donosi jednaku količinu kajanja, ako ne i veću, kao kada 'traćite' vrijeme u vezi s krivom osobom.
3. Nisam se još udala jer cijenim brak. Želim da moj bude snažan i zdrav.
Ideja ulaska u brak i ceremonija vjenčanja privlačna je mnogim ljudima, ali to nije dovoljan razlog da nekome obećamo vječnu ljubav, u dobru i u zlu. Dovoljan razlog je željeti snažan i zdrav brak. Ljudi generalizuju da se oni koji nisu u braku ne žele skrasiti i obavezati, a to uopšte ne mora biti istina.
Baš suprotno, neki razumiju pravi smisao braka i razmišljaju o tome da on treba funkcionisati i za 10, 20, 30 godina i čekaju pravu osobu kako bi bili uvjereni da će s njom biti do kraja života. A to bez sumnje pokazuje spremnost na obvezu i odanost. Ništa ne može garantovati da će brak trajati vječno, ali vi u svom srcu morate u to vjerovati.
4. Djevojke se uče da im muškarac treba jer je društveno utemeljeno vjerovanje da žene ne mogu ili ni bi smjele biti same. Mene su učili drugačije!
Društveno je prihvaćeno da muškarci mogu birati kada će se oženiti, a to je onda kada je on spreman, kada je postigao, vidio i doživio dovoljno.
Od žena se ponekad zahtijeva da do tridesete nađu stalnog partnera i udaju se, umjesto da ih potiču da koriste svoje potencijale u druge, više ciljeve, pronađu posao koji vole, svrhu života i vlastitu snagu s kojom neće biti zavisni ni o jednom muškarcu, već će biti ravnopravni partneri i oslonac jedno drugome.
5. Ulazak u brak je stvar izbora, a sa svakim izborom čovjek nešto izgubi.
Jesmo li s ijednom odlukom koju donesemo sto posto sigurni da je ispravna? Takvih odluka vjerojatno nema i kod donošenja bilo koje odluke postoji makar i najsitnije zrnce sumnje. A kad donesemo neku odluku činimo i svojevrsni izbor, a sa svakim izborom čovjek nešto izgubi – ono što nije izabrao, odnosno ono čega se odrekao u korist nečeg drugog.
Na primjer, s brakom se odričemo dijela vlastite slobode i prihvaćamo odgovorniji i zreliji život pun kompromisa, a na takav korak osoba mora biti spremna mentalno i emocionalno.
(Zadovoljna.hr)
