Pasionirani kladioničari reći će vam da je pogađanje sportskih rezultata, prije svega, jeftina zabava. Za svega 50 centi stvarate kombinaciju snova kojom ćete zaraditi bar prosječnu platu.
Milan Vasojević iz Beograda već godinama tikete popunjava skoro svakodnevno.
"Ne mogu da gledam fudbalsku utakmicu, ako se nisam kladio na nju. Uglavnom igram kombinacije, na šest-sedam tiketa uplatim po 200 do 300 dinara. Moj najveći dobitak do sada je 200.000 dinara", priča Milan. "Kladionica je najpoštenija kocka. Igrao sam i elektronski rulet i poker na aparatima, ali tu je softver takav da retko dobijate. Kod klađenja toga nema", kaže Milan za Dojče vele.
Prosječan igrač koji se kladi na sportske rezultate ima od 25 do 40 godina, zaposlen je, sa srednjim ili visokim obrazovanjem, a na tiket troši između 20 i 180 dinara, navode u Udruženju priređivača igara na sreću – UPIS.
"Ljudi najčešće na jednom tiketu za malo para odigraju veliki broj utakmica, kao nekada u sportskoj prognozi", priča radnik jedne od beogradskih kladionica, koji želi da ostane anoniman. On dodaje da je mlađima od 18 godina zabranjeno da se klade, ali da je zbog toga imao problema.
"Dođe klinac i donese tiket za uplatu. Ja ga odbijem jer nije punoljetan. On ode kući i vrati se sa ćaletom koji me onda napadne što nisam otkucao tiket", navodi radnik kladionice.
Kao banka koja pare uzima odmah
Građani Srbije se često zanose da će odrati kladionicu što rijetkim srećnicima i pođe za rukom. Ipak, kladionica se ne oslanja na sreću, već na zakon brojki. Tako na primjer, ako se kladite na ishod četiri utakmice (fiksevi) na jednom tiketu, postoji 81 moguća kombinacija rezultata, od čega igraču samo jedna kombinacija donosi dobitak, a ostalih 80 je u korist kladionice.
"Pravljenje kvota je surova matematika. Matematika namješta da kladioničari u perspektivi ostavljaju kladionici novac", objašnjava za DW Bojan Sovilj, primjenjeni matematičar, direktor za istraživanje i razvoj kladionice "Mocart".
"Niko od nas ne primjeti kada uloži sto dinara na tiket pa izgubi. Izgubite tako 50 puta, ali 51. put dobijete 4.500 dinara pa se radujete, pričate svima… A u stvari ste u minusu 500 dinara. To je nešto slično kao banka, samo što kladionica pare uzima odmah", objašnjava Sovilj.
Najviše, uglavnom neutemeljnog, samopouzdanja imaju ljudi sa dojavom. Oni znaju kako će se završiti utakmica i spremni su da "opelješe kladionicu". Dojave su uglavnom fama, tvrde u Udruženju priređivača igara na sreću.
"Upravo su sportske kladionice najveći protivnici namještanja sportskih rezultata, jer svako namještanje ima za cilj da se kladionicama uzme novac", kaže za DW direktor tog udruženja Rade Karan.
Dugogodišnji kladioničari, međutim, vjeruju u sasvim suprotnu priču – da su kladionice umješane u namještanje mečeva. Najveće namještanje u istoriji fudbala, prema uvjerenju Milana Vasojevića, dogodilo se 2009. godine, na revanš meču Reala iz Madrida i Liona u četvrtfinalu Lige šampiona.
"Lion je kod kuće pobijedio 1:0, a uoči revanša u Madridu, u svetu i kod nas bile su milionske uplate na pobjedu Reala, a taj meč je završen neriješeno, 1:1. Svima je poznato da je kladionica "Bet end vin" sponzor Reala. Od zarađenog novca isplatili su i Ronalda koji je te godine potpisao za Real", ubjeđen je u ovu verziju Milan.
Počinje se uvijek iz razonode…
U Udruženju priređivača igara na sreću kažu da teorija po kojoj ekonomska kriza dovodi do ekspanzije igara na sreću naprosto nije tačna.
"Sa početkom ekonomske krize u svijetu i najveći svjetski priređivači bilježe pad obima poslovanja od oko 25 odsto. Kod srpskih priređivača taj pad obima poslovanja iznosi od 25 do 30 odsto i on nažalost i dalje traje", kaže Karan. "Jednostavno, igre na sreću cvetaju tamo gdje ima para, a to su prije svega Sjeverna Amerika, Australija, Velika Britanija, Švedska, države azijskog dalekog istoka…"
Nešto drugačije stvari vide u Specijalnoj bolnici za bolesti zavisnosti u Beogradu. Tvrde da vrijeme krize, uz legalizacija kocke i sve više mjesta za klađenje, doprinosi rastu broj zavisnika od kocke.
"Gotovo da nema pacijenta koji je zavistan od kockanja, a da bar jednom nije popunio tiket u kladionici. Uglavnom se počinje iz zabave i razonode, ali ima i onih koji poznaju fudbal, pa hoće da to znanje unovče u kladionici", priča za DW psihijatar Snežana Alčaz, rukovodilac Centra za nehemijske zavisnosti.
"Upravo sam imala pacijenta koji je bio poznati fudbaler i koji je sa svojim prijateljima počeo da se kladi zato što poznaje fudbal. Kaže da su imali dojave rezultata za namještene utakmice. Tako se navukao i postao zavisnik od kocke."
Prema riječima doktorke Alčaz, kockanje se svrstava u bolesti zavisnosti koje imaju dugotrajan tok i gdje se često dešava vraćanje u bolest. Liječenje, dodaje ona, traje i do dvije godine.
(DW)
