Bogat je izvor vitamina C, bjelančevina i karotina. Listovi i lukovica srijemuša se koriste kao vrlo zanimljiv i ukusan začin u salatama, supama, varivu, umacima, itd. Najčešće se upotrebljava svjež jer kuhanjem gubi svoje glavne karakteristike, ukus i miris.

U proljeće je ovaj luk najbolji lijek i on čisti krv, žuč i jetru od zimskih proizvoda sagorijevanja. Ljekoviti dijelovi biljke su mladi proljetni listovi koji se beru u aprilu i maju. Može se u frižideru održati od sedam do 10 dana.

Terapeutsko djelovanje ove biljke jednako je djelovanju bijelog luka, a kod obje biljke za to je zaslužna visoka koncentracija eteričnih ulja koja sadrže sumpor (alicin).

Osim alicilina koji ima antibiotsko djelovanje, srijemuš sadrži eterično ulje s alisulfidima, slično kao i u bijelom luku, biološke katalizatore i do 15 odsto polisaharida. Mladi listovi sadrže od 20 do 50 mg vitamina C i malo karotina.

Srijemuš može drastično uticati na krvni pritisak.

Smatra se da povoljno djeluje u liječenju arterioskleroze, kod niza želudačnih i crijevnih tegoba, i kod bolesti jetre. Uzimanje ekstrakta medvjeđeg luka pokazalo se korisnim u terapiji mnogih bolesti sistema za disanje.

Djelotvoran je lijek protiv crijevnih parazita kod djece, a stimuliše rad želuca i crijeva. Uspješno se primjenjuje kod hematoma i otvorenih rana koje teško zarastaju. Pomaže lakšem izlučivanju viška sluzi iz pluća, pa se tako omogućuje iskašljavanje i lakše disanje.

Upozorenje:

Ne berite medvjeđi luk ako niste sigurni jer ga je lako zamijeniti za otrovni mrazovac, durđicu ili čemeriku, jer su jako slični ali nijedna biljka koja je slična srijemušu ne miriše na bijeli luk.

(Furaj.ba)