Mladi izdanci i mladi listovi beru se u proljeće, cvjetovi za vrijeme cvjetanja u maju i junu, plodovi nakon dozrijevanja, a kora od februara do novembra. Ukus cvjetova je gorkast i aromatičan zbog sastojaka koje sadrži.
Posjeduje etarsko ulje, u kome se nalazi čak četrdeset važnih sastojaka – flavonoidi, glikozidi, hlorogenska kiselina, sluz, tanini, pektini…
U plodu su prisutni glikozidi, tanini, šećer, voćne kiseline, vitamin C, malo etarskog ulja… Sličnog sastava su i listovi, dok su svi djelovi bogati mineralima, gvožđem, natrijumom, kalijumom i njihovim solima.
Cvijet zove koristi se kod groznice, sinuzitisa, stimuliše rad znojnih žlijezda, gdje je u kombinaciji sa lipom posebno efikasan u snižavanju temperature. Sa kantarionom se koristi protiv virusa gripa, virusa A i B, kao i protiv herpes simpleks virusa. Od cvjetova se pripremaju ljekoviti čaj i sok. Sa druge strane, plod je odličan laksativ i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, a djelotvoran je i protiv neuralgije i išijasa.
Svježi plodovi upotrebljavaju se za proljećno čišćenje organizma. Zovine bobice imaju najveći procenat vitamina B, koji je važan za jačanje nerava, dosta vitamina C, kao i mineral selen, koga u prirodi, inače, ima u tragovima.
Ove bioaktivne supstance nalaze se u tamnoj boji ploda i višestruko su korisne za disajne puteve. Rastvaraju šlajm, ublažavaju bol i poboljšavaju sposobnost filtriranja bronhija. Sok od zove vrlo uspješno sprečava i „pušački“ kašalj.
Boju zovi daje grupa antocijana koja, inače, ublažava reumatske tegobe. Sok od svježih bobica koristi se u liječenju neuralgije ličnog živca, za jačanje organizma, čišćenje krvi, umirenje trbušnih grčeva i crevnih kolika, kao i za apetit. Čaj od listova i mladica pospješuje izlučivanje mokraće, nakupljene tečnosti u organizmu, čišćenje organizma, poboljšava kvalitet krvi i sprječava zatvor.
Izvanredno je sredstvo i za čišćenje jetre, bubrega, pluća, želuca i crijeva. Čaj se spravlja tako što se 7-8 listića zove prelije sa 2dl ključale vode, a onda se kuva osam minuta na tihoj vatri. Nakon toga se procijedi i u čaj doda kašičica meda. Pokazao se i kao izuzetno sredstvo protiv nečiste kože i neprijatnog mirisa tijela, kao i kod liječenja gihta. Osim toga, smrvljene listove zove kao obloge narodna medicina preporučuje kod liječenja neuralgije lica i hemoroida.
Čaj od cvjetova djelotvoran je u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripa, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme i kod svih reumatičnih bolesti. Posebno se preporučuje za preznojavanje kod visoke temperature. Čaj se sprema tako što se dvije kašičice cvijeta preliju sa četvrt litra vrele vode, sve ostavi da odstoji deset minuta, a zatim procijedi. Čaj se pije tokom cijelog dana, gutljaj po gutljaj.
Čaj od kore grana i stabla odstranjuje poteškoće kod mokrenja, smetnje u radu bubrega i mokraćne bešike, a pomaže i kod tvrde stolice. Sa korom se ne smije pretjerivati, što znači da za šolju čaja treba uzeti ravnu kašičicu ovog sastojka. Uz to, u toku dana mogu da se popiju jedna, a najviše dvije šoljice, gutljaj po gutljaj, u većim razmacima. U kori, kao i listu, ima saponina, tanina i holina, ali i purgativne smole i alkaloida sambunigrina. Zato je kora najpre blagog, a zatim gorkog ukusa.
Infuzija i rastvor
Za liječenje bronhitisa, rubeole, reumatizma, kostobolje, posebno se preporučuje infuzija od zove.
Priprema se tako što se jedna kašika cvjetova stavi u 250 mililitara vrele vode, da odstoji tri minuta. Zatim se piju tri šolje, zaslađene medom, ovog napitka dnevno, i to uvijek posle jela.
Za infekcije očiju i upale nosne sluznice kod kijavica, preporučuje se rastvor napravljen od cvjetova zove.
Rastvor se sprema tako što se 50 grama cvjetova kuva tri minuta u litar vode, a zatim ostavi da odstoji deset minuta. Nakon toga se rastvor procijedi i ispiraju oči i nozdrve više puta u toku dana.
(novosti)
