Bokvica raste svuda oko nas, a o njoj se malo zna. Na primjer, da postoje dvije vrste, polno različite.
Muška uskolisna (Plantago lanceolata) je trajna biljka sa prizemnim, uskim, golim listovima. Zbog izgleda je zovu i konjska rebra, mala bokvica, žilovlak, končula, trputac. Na vrhu biljke nalazi se cvijetna klas zeleno-smeđe boje. Ljekoviti dio je korijen, listovi prije cvjetanja, a sjeme poslije sazrijevanja.
Iako se smatra da su obje bokvice izuzetno djelotvorne, pojedini stručnjaci daju prednost muškoj. Sastojci u njoj pomažu kod oboljenja disajnih organa. Izuzetan su prirodni lijek za plućnu astmu, upalu alveola, kod kašlja, čak i tuberkuloze. Posebno je pogodna za djecu jer joj je sok ukusan, naročito kada se zasladi medom. Čaj od listova se pije što je moguće topliji.
Svježe zgnječeno lišće koristi se kao oblog na mjestu uboda insekata ili ujeda zmije, odnosno rana koje teško zarastaju. Sok od svježeg lišća nanosi se na ranu, zaustavlja krvarenje i ubrzava zarastanje, sprječava upalu i smiruje bol. Takođe, oblog od listova hladi i odmara noge nakon većih napora.
Ženska širokolisna (Plantago major) takođe je trajna biljka, ali sa listovima u obliku rozete. Jajolikog su oblika, dok je cvjetna stabljika uspravna i okrugla sa duguljastim cvjetnim klasom na vrhu. U narodu je poznata i kao paskavica, pitoma i velika bokvica, široki trpunac.
Za liječenje se najviše koriste listovi, beru se sve dok biljka cvjeta i suše u tankim slojevima na hladnom i provjetrenom mjestu, a korijen se vadi cijele godine. Biljka je djelotvorna kod liječenja rana i čireva, jer sprječava upale. Koristi se i kao lijek protiv kašlja, a pomaže i kod bolesti bešike, čira na želucu i dvanaestopalačnom crijevu.
Od svježe zgnječenog lišća i soka koji se dobija pravi se oblog za iste bolesti kod kojih pomaže i muška bokvica. Svaku ranu ili posjekotinu, koja se iznenada dogodi prilikom boravka u prirodi, uspješno može da zacjeli. Nosite u džepu preventivno komad čiste gaze i ukoliko se tako nešto dogodi, na ozljedu stavite izgnječenu bokvicu ili sok, a onda prekrijte gazom.
Pomaže i kod ujeda komaraca i drugih insekata, narodni ljekari savjetuju da se na to mjesto stavi izgnječen list, a zatim utrlja tako da koža od soka blago pozeleni. Svrab će nestati za minut do dva, a otok do sjutra. Isto se odnosi i na svrab i ozljedu od mačijih kandži.
Osim muške i ženske bokvice, koje imaju najviše ljekovitih svojstava, postoji još 20-ak vrsta. Mogu da se uberu i bez straha koriste, jer nisu otrovne ni štetne. Iz vremena ratova i gladnih godina ostalo je upamćeno da su služile kao hrana, po ukusu su se posebno izdvajali mladi listovi velike ženske bokvice.
Sve vrste ove biljke sadrže heterozide, aukubozide i enzime invertaze, emulzine, tirozinaze i koagulaze. U listovima ima oko četiri odsto tanina, pektina, limunove kisjeline, vitamina C, saponizida i fitoncida. Sjeme sadrži sluz, masno ulje, bjelančevine i šećer.
Jela od bokvice blagotvorno djeluju kod čira na dvanaestopalačnom crijevu, gastritisa, regulišu hemoglobin, poboljšavaju apetit, ali i raspoloženje. Protiv nesanice je najbolje popiti šoljicu čaja ujutru, na prazan želudac, jednu do dvije preko dana i prije spavanja.
Zeleni sok
Sok od bokvice priprema se tako što se dobro izgnječi 200 g lista bokvice sa po 100 g koprive (Urtica dionica), maslačka (Taraxacum officinale) i stolisnika (Achillea millefolium).
Sadržaj se istisne kroz čistu lanenu krpu, procijedi i zatim prokuva uz skidanje pjene, koja se skuplja na površini. Dodaju se dvije velike kašike meda, pa se sadržaj ponovo kuva, dok se ne zgusne. Kada se ohladi, sipa se u flaše, a da se ne bi pokvario, u svaku bocu doda se čašica rakije. Prije upotrebe pomiješa se sa toplom vodom, u odnosu pola-pola.
Biljni eliksir
Osobama koje imaju čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu preporučuje se eliksir od bokvice. Priprema se tako što se na mašini za meso ili u blenderu samelje 500 g svježih i dobro opranih listova bokvice. Samljevene listove i sok pomiješajte sa kilogramom meda i 50 g usitnjene smole propolisa.
Sadržaj se dobro promiješa i ostavi da stoji tri dana, povremeno se miješa drvenom ili plastičnom kašikom. Nakon tri dana, eliksir se uzima tri puta na dan po jedna kašičica (isključivo drvena ili plastična da bi se izbjegla oksidacija), desetak minuta prije obroka. Preporučuje se kod bolesti disajnih organa, bronhitisa i upale pluća. Od velike je koristi i pušačima.
Pored eliksira, svakodnevno bi trebalo popiti ujutru i uveče šolju čaja, koji se priprema od 100 g kantariona (Hypericum perforatum) i po 50 grama iđirota (Acorus clamus) i slatkog korijena (Glychirrhyza glabra). Biljke se pomiješaju, a zatim uzmu dvije kašičice i preliju sa 2,5 dl vrele vode.
Ostavi se da odstoji pola sata, a zatim procijedi i pije u malim gutljajima, prije jela ujutru i prije spavanja uveče. Dok se uzima lijek, trebalo bi da se izbjegava alkohol, prevreli sirevi, čokolada, izlaganje suncu ili odlazak u solarijum.
(Vestinet)
