Razvojni poremećaj kuka može da dovede do iščašenja ovog zgloba, njegovog ranijeg propadanja i invalidnosti. Zato je veoma važno da se ovaj poremećaj uoči na vrijeme, a rutinsko pregledanje novorođenčadi ultrazvukom omogućilo je da se iščašenje kuka javlja mnogo ređe nego prethodnih decenija.
Ali, i pored preventivnih pregleda i dostupnosti ultrazvuka, i dalje hirurzi povremeno moraju da operišu djecu sa iščašenjem kukova, kaže u intervjuu za "Novosti" dr Vojislav Aleksić, specijalista ortopedije sa traumatologijom, rukovodilac odeljenja za ultrazvuk Instituta za ortopedsko-hirurške bolesti "Banjica". 
Koliko često se danas srećete sa iščašenjem kukova kod djece? 
- Ovaj poremećaj je sada mnogo ređi nego ranije. Kako je ultrazvuk sve više ulazio u standardne preglede odojčadi, tako se smanjivao broj pacijenata. Otkad smo prije četvrtog vijeka počeli sa redovnim ultrazvučnim pregledima, sigurno smo samo u našoj ustanovi pregledali više od 100.000 djece. Nekada smo imali šest operacija fluksacija (iščašenja kuka) nedeljno, a sada možda šest godišnje. 
Jedan od razloga smanjenja učestalosti je i pomjeranje granice preventivnog ultrazvučnog pregleda? 
- Ranije su djeca snimana rendgenom, i to tek sa navršenih šest mjeseci, kako ih ne bismo prerano zračili. Kako je ultrazvuk potpuno bezbedna metoda, možemo djeci snimati kukove odmah po rođenju. Čak je bilo slučajeva da se ultrazvuk radi intrauterino. Trenutne preporuke su da se prvi ultrazvuk kukova uradi u drugom mjesecu, najkasnije do trećeg. Moja preporuka je da djeca koja imaju bilo kakav rizik za razvojni poremećaj kuka urade što ranije pregled kukova. 
Koja su djeca u rizičnoj grupi? 
- Na prvom mjestu ona koja imaju nekog člana porodice sa razvojnim deformitetom kuka u detinjstvu, ako je dijete u materici bilo okrenuto karlično, ili je bilo manjka plodove vode. Ovaj problem se nešto češće javlja i kod djece gde postoji familijarna labavost zglobova, ili kod tog djeteta postoje neki udruženi zglobno-koštani problemi poput tortikolisa, deformiteta stopala. Čak i porođaj carskim rezom i blizanačka trudnoća mogu da budu faktori rizika.

Prije operacije kaiščići

Da li je operacija jedino rješenje kada se problem relativno kasno otkrije?
- Ne, najpre se proba sa neoperativnim metodama. Ja sam ovde u Institutu ponovo oživeo jednu staru metodu, sa korišćenjem abdukcionih šina, kod djece čiji kukovi mogu da se spontano vrate na svoje mjesto. Kada se kukovi stabilizuju prelazimo na Pavlikove kaiščiće. Neke metode, poput Hilgenrajnerovog abdukcionog aparata i gipsa, odavno više ne koristimo.

Na ovim prostorima razvojni deformitet kuka se javlja češće nego u nekim drugim zemljama. 

- Određeni uticaj na pojavu ovog problema ima i genetika. Neki tipovi nasleđa deluju na čašicu zgloba, drugi na zglobne veze i zglobnu čauru, urođeno plitak acetabulum (čašica zgloba kuka). U toku trudnoće i razvoja ploda postoje tri kritična perioda za zglob kuka - 12, zatim 18. nedelja i poslednji mjesec trudnoće. Nekada učestalost zavisi i od spoljnih faktora. Kod kanadskih Indijanaca, koji bebe drže ispružene u kolijevkama, ili u našim krajevima, gde je postojao običaj povijanja noga uz nogu, znatno češće se javljao razvojni poremećaj kuka. U SFRJ, oblast Zeta u Crnoj Gori bila je poznato endemsko područje. U Srbiji je to danas region Crne Trave. 
Da li se zbog veće sklonosti razvojnom deformitetu kuka ovdje još insistira na širokom povoju? 
- Naš stav je da široko povijanje može samo da pomogne razvoj kukova kod djece, a nema nijednog razloga protiv. Zato preporučujemo široki povoj, dok dijete ne počne čvrsto da sjedi ili da se oslanja na noge. Naš cilj je da kad dijete napuni godinu, taj kuk bude ne dobar, već odličan. Kukovi nose osobu cijelog života, i trebalo bi da budu dugotrajni i da ostanu što duže očuvani. 
Ako postoji iščašenje, široki povoj, ipak, neće pomoći? 
- Problem je što dijete može da ima razvojni poremećaj kuka, a da to nije iščašenje. Ne postoji nijedan klinički znak za plitku čašicu. Može da se desi da takvo dijete, ako ne nosi široki povoj, tek u određenim godinama ispolji problem sa kukom u punom obliku, kada više nemamo efikasne metode liječenja. U takvim situacijama pacijent već sa 30 ili 40 godina mora da dobije protezu kuka, pa da je za dvije decenije mijenja. Mnogo operacija, patnje i troškova bez potrebe. 
Kada se otkrije razvojni poremećaj kuka, koje metode su vam na raspolaganju? 
- Ako se otkrije u ranoj fazi, u uzrastu djeteta od mjesec dana, gotovo je sigurno da će se do kraja prve godine problem riješiti. Konzervativno liječenje koje preduzimamo sprovodimo tokom prve godine, u drugoj godini izbjegavamo zbog specifične osetljivosti čašice kuka. Po završetku liječenja pratimo razvoj djeteta, kako bismo reagovali ako se u periodima naročito intenzivnog rasta ponovo pojave neki problemi sa zglobovima. Ako problem otkrijete tek sa šest mjeseci, manevarski prostor za liječenje skoro da ne postoji. 
Kada se radi operacija? 
- Kod djece koja kasno dođu, uglavnom zato što su propušteni pregledi, ili omašene dijagnoze, ili je liječenje bilo neadekvatno. Operacije radimo, ali ih izbjegavamo prije druge godine, najbolje kada dijete navrši tri. Operacijom se rekonstruiše čašica, tako što se dio kosti pacijenta prebaci na drugo mjesto. Primijećeno je da ako je dijete malo taj "kalem" se topi, jer imuni sistem djeteta nije zreo da reaguje kako treba na tu svojevrsnu autotransplantaciju. 
Da li operisana djeca normalno nastavljaju život? 
- Operacije su u ogromnom broju uspješne, i omogućavaju da se dijete i njegov koštano-zglobni sistem normalno razvija. Kasnije niko ne može da primijeti da je dijete imalo iščašen kuk. Ali roditeljima uvijek kažemo da vode računa, jer operisani kuk nikada neće imati istu vrijednost kao zdrav, iako omogućava normalan život, i da devojčice, koje su četiri puta češće pacijentkinje, mogu normalno da rađaju. Može se i očekivati da takav operisan kuk ranije propadne u odnosu na zdrav. 

(Izvor:Novosti.rs)