Jedna je od najstarijih vrsta povrća, odavno odomaćena ne samo u Evropi, već i u sjevernoj Africi i Aziji. Zbog korisnih sastojaka skupljali su je još stari Grci i Rimljani. Poluvodena je jer je drška biljke šuplja pa pliva na vodi. U sebi sadrži više vitamina C nego pomorandža, više kalcijuma nego mlijeko, više gvožđa nego spanać.
Dragušac raste u potocima, bunarima, izvorima i vodenim jarugama. Narendan, ima oštar miris i gorak ukus. Prepoznatljiv je po sitnim bijelim cvjetovima u vidu grozdova.
Sa mnoštvom korisnih sastojaka, biljka je ljekovita u cjelosti. Skuplja se od marta do kraja maja, a potom od kraja ljeta do kasne jeseni, kada nije u cvatu. Koristi se isključivo u svježem stanju, jer sušenjem gubi sve ljekovite sastojke.
Narodni ljekari ističu da vodeni ren čisti krv i poboljšava njen sastav, jača želudac i podstiče lučenje želudačnih sokova, kao i žuči. Podsticajno djeluje i na lučenje urina. Zbog velike količine gvožđa i joda, povoljno utiče na metabolizam i rad žlijezda sa unutrašnjim lučenjem.
Da bi organizam snabdjeli sa što više minerala, vitamina i drugih djelotvornih sastojaka, biljku je najbolje jesti u vidu salate. Pogotovo na kraju zime i na početku proljeća, kada je oskudica u svježem povrću. Uz salatu, poželjno je konzumiranje i svježeg soka od dragušca, dva do tri puta dnevno, po jedna supena kašika. Sok ne smije biti koncentrovan, već razređen u petostrukoj razmjeri sa vodom (kašiku soka razrijedite sa pet kašika vode).
Nastavak teksta možete pročitati OVDJE.
Komentari