Tačno tako, kako bi znale gdje pripadaju, ljekari (većinom muškarci) su ženama kroz istoriju dijagnostikovali čudne 'bolesti' koje, srećom, nisu bile dugog vijeka, niti ih je nauka, srećom, priznala.

Biciklističko lice

Jedna od najsmješnijih bolesti na koju su upozoravali žene bila je ova, duhovitog naziva biciklističko lice. Naime, s rastom bicikla, žene su upozorene da će zbog čudnih izraza lica kakve su obično imale dok su pokušavale da voze bicikl, postati ružne.

Moguće je da je ova 'bolest' izmišljena zato što su dolaskom bicikla žene postajale sve više zavisne o muškarcima, jer su mogle samostalno prelaziti veće udaljenosti. Takođe, sufražetkinje su brzo i s oduševljenjem prihvatile bicikle koji su indirektno uzrokovali reformu u oblačenju, jer je bilo nemoguće pedalirati duže vrijeme u stisnutom korzetu.

Ljekari su svejedno upozoravali da će biciklistkinje patiti od niza zdravstvenih problema kao što su glavobolja, depresija, iscrpljenost, nesanica i, naravno, biciklističko lice. Ova teorija je u potpunosti nestala nakon nekoliko godina korištenja bicikla, kad su se i najveći skeptici mogli uvjeriti da ni jedna žena nije izgubila ljepotu zbog bicikla.

Lutajuća materica

Čak je i otac moderne medicine, Hipokrat, bio zabrinut misleći da postoji 'životinja unutar životinje' koja se giba u ženskom tijelu i navodno utiče na njeno raspoloženje i zdravlje.

Jedan od preporučenih oblika liječenja ove 'bolesti' bile su učestale trudnoće, jer se smatralo da se 'životinja' (materica) vrti iz čiste dosade. Jedan vizantijski ljekar preporučio je da se neko dobro izdere na ženu ili da ju natjera da kiše, kako bi materica ostala na mjestu. Do 17. stoljeća, 'stručnjaci' su vjerovali da se lutajuća materica može vratiti na mjesto ako se kroz ženino spolovilo proširi ugodan miris. S vremenom su shvatili da je ova bolest besmislena, neutemeljena i zastarjela, no s druge strane upravo iz nje se izrodila ideja o - histeriji.

Histerija

Histerija, prevedeno, znači bolest materice, a uključivala je brojne simptome kao što tjeskoba, nesanica, nervoza, erotske maštarije, osjećaj težine u abdomenu, nadutost, oticanje u predjelu zdjelice i vlažnost spolovila. Ovu bolest liječili bi ljekari ili babice, i to tako da masažom spolovila 'bolesne' žene dovedu do orgazma.

Nevjerovatan je podatak da je ova bolest redovno pogađala žene određene klase. Na bjelkinje koje su bolovale od vrste histerije koju danas znamo kao prolaps materice ili bolesti jajnika, gledalo se kao na osobe koje dovode u opasnost svoju rasu jer su imale problema s plodnosti.

Jedina pozitivna stvar u vezi histerije jest da njoj možemo zahvaliti za nastanak vibratora - aparata koji su krajem 19. vijeka bili obavezan dio ljekarske ordinacije, da bi tek nakon nekog vremena našli put do erotskih filmova.

Emotivno preopterećenje

Prva lobotomija izvršena je na domaćici iz Kanzasa 1936. godine. Psihijatar koji je propisao ovu operaciju, Walter Freeman, navodno je vjerovao da je 'preopterećenost emocijama uzrokovala mentalnu bolest', a kao jedini mogući lijek vidio je rezanje određenih živaca u mozgu kako bi stabilizovao psihičko zdravlje jadne žene. Nakon toga su na lobotomiji učestalo počele završavati žene čije je 'emocije' trebalo dovesti u red i ravnotežu.

Britanka Eileen Davie bolovala je od postporođajne depresije nakon rođenja drugog djeteta 1946. godine. Njen suprug Sid je u BBC-jevom dokumentarcu iz 1976. ispričao kako mu je objašnjeno da je riječ o proceduri koja nije ništa komplikovanija od vađenja zuba. Nakon tih riječi potpisao je pristanak, a njegova žena je ostala nepovratno 'oštećena'.

Freeman je obavio hiljade operacija prije nego što je dobio zabranu, a prema nekim procjenama početkom 1950-ih u SAD-u je obavljeno oko 50.000 lobotomija. Ova procedura se jako raširila i u Švedskoj, gdje je 63 posto svih operacija se izvodilo na ženama.

Isparavanje

U vrijeme kad je skovan ovaj čudan termin, koristio za opis različitih stanja - od PMS-a do kliničke depresije. Mogao je biti i sinonim za hipohondriju, iako je najčešće označavao osjećaj tjeskobe.

Isparavanja su se opisivala kao bolest koja je označavala 'živčanu nesposobnost, pri čemu se oboljeloj osobi pričinjavalo da joj pred očima lebde različite slike ili bi joj se pričinjavale stvari kojih ne bi bilo'. Tokom viktorijanskog doba pa sve do 1920-ih godina, na žene se gledalo kao na posebno slab pol, sklon ovoj bolesti koja se liječila odmorom, te ponekad mirišljavim solima, piše Mic.com.

Ludost

Do 1872. godine u Engleskoj i Walesu većina klasifikovanih ludaka (što je u to vrijeme bio zdravstveni pojam) u ludnicama bile su - žene. "U društvu koje je žene smatralo djetinjastim, iracionalnim i seksualno nestabilnima, a gdje one nisu imale nikakvu pravnu ni ekonomsku moć, nije nimalo čudno da su ljekari brzo žene i službeno prozivali luđakinjama", pisala je Elaine Showalter u knjizi 'The Female Malady'.

Gary Nunn iz 'The Guardiana' pronašao je porijeklo izraza ludilo iz pojma koji označava "mjesečno razdoblje ludila, na kojega su kao okidač djelovale mjesečeve mijene". Dakle, možete bez puno muke pretpostaviti odakle sve to vuče korijenje.

Nezavisne novine