Legenda kaže da je Ana sa svojim mužem Joakimom živela 50 godina bez djece i iako im je to bila najveća želja i iako su se stalno molili i živjeli bogougodno, ona im se nikako nije ostvarivala.

A onda, kada je Ana izgubila svaku nadu, javi joj se u snu glas koji joj poruči da ode u jednu pećinu u jordanskoj pustinji, dva sata udaljenu od Jerihona, da tamo u molitvama i postu provede 40 dana i noći i da će posle toga na svijet donijeti djevojčicu.

Ana je provela određeno vrijeme u pećini i nedugo zatim rodia djevojčicu kojoj roditelji dadoše ime Marija. Njihova ćerka je blagoslovena od Boga i svih koljena ljudskih, Presveta Deva Marija Bogorodica koja je rodila Isusa Hrista, spasioca čovječanstva.

Današnji praznik smatra se danom velikih čudesa za sve žene. One zato, kažu narodni običaji, ne treba da rade u toku dana. Poneke bdiju svu noć uoči praznika dok ne čuju prve pijetlove, a onda kažu: "Čujem, čujem pijetle, svoje čuvam, selsko zbiram".

U nekim selima majke sa ženskom djecom idu oko kuće i bacaju pepeo ili proso da bi sačuvale kuću od zlih duhova. Iz davnih vremena zadržao se običaj da bolesne žene danas odlaze u manastire na molitve, a nerotkinje odlaze na konak, pa ostaju po tri dana. 

U stara vremena muškarci čije bi žene posle dužeg vremena zatrudnjele, odlazili su u ponoć uoči današnjeg dana na vilina ili druga urokljiva mjesta i pobadali krstiće napravljene od tisovog drveta.