Spasovdan uvijek pada u četvrtak šeste nedjelje poslije Uskrsa i jedan je od deset praznika posvećenih Hristu.

Pošto se Gospod kroz četrdeset dana iza svoga vaskrsenja javljao učenicima govoreći im o Carstvu Božijem i pošto im je zapovijedio da se ne odaljuju od Jerusalima nego da čekaju obećanje Svetog Duha, Gospod je izveo svoje učenike do Vitanije, podigao svoje ruke, blagoslovio ih i uznio se na nebo. Toga dana Hristos im je rekao:

Idite po svem svijetu i propovijedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko povjeruje i krsti se, biće spasen, a ko ne povjeruje biće osuđen.

Da bi u tome uspjeli, Hristos im je obećao Duha utešitelja i zapovijedio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Tako su mogli da prenesu Hristovu vjeru u svijet i time ljude spasavaju u vjeri - odatle naziv Spasovdan.

Običaji na Spasovdan

Kao što se u Jerusalimu četrdeset dana posle Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi organizuje Spasovdanska litija. Spasovdan kao krsnu slavu proslavlja i veliki broj pravoslavnih vjernika.

Za Spasovdan se obavezno klalo jagnje, kao žrtva svecu. Redovno se spremala cicvara. U prošlosti su čobani pripremali krstiće od ljeskovih grana, pa ih izjutra stavljali na krovove kuća i pomoćnih zgrada, na torove i pritvorke, a zabadali su ih i na njive s usjevima. Prije Spasovdana nije se okušalo mlijeko od Nove godine.

Mnogi običaji o Spasovdanu sačuvani su još od prethrišćanskih vremena. Bio je to praznik koliko ratara, toliko i stočara. Božanstvo Spas je imalo ulogu zaštite i spasenja, te mu se narod obraća molitvom: “Sveti Spase – spasi duše naše!”

Prema starom slovenskom vjerovanju, gromovnik Perun, tukao je, po vjerovanju, gromovima i gradom usjeve, a božanstvo Spas je uz žitni klas u ruci, spasavalo usjeve od grada.

Za Spasovdan kao krsnu slavu klalo se jagnje i spremala se cicvara. Inače, naši stari nisu pili mlijeko od od Nove godine do Spasovdana, a vjerovali su da na Spasovdan muškarci ne valja da se briju, žene da se umivaju a djeca da se kupaju pa to nisu tog dana ni činili. Na Spasovdan nikako ne valja spavati preko dana da se ne bi drijemalo čitave godine.

Na taj dan bogatiji su poslije odlaska u crkvu pozivali goste na ručak, a manje imućni su nastavljali druženje ispred crkve gdje se narod okupljao i veselio.