Sva ministarstva u Vladi Crne Gore imaju objavljene, ažurirane ili zastarjele, Vodiče za slobodan pristup informacijama. Međutim, dvije trećine informacija objavljenih po zahtjevu nisu postavljene na sajtovima, iako je to izričito propisano Zakonom o slobodnom pristupu informacijama. Ministarstva naime najčešće postavljaju samo rješenja o zahtjevima, ali ne i informacije kojima je pristup po zahtjevu odobren, saopšteno je iz Mreže za afirmaciju NVO Sektora – MANS..

Kako se navodi, skoro 60% javnih registara i javnih evidencija nije bilo moguće evidentirati na internet prezentacijama izvršne vlasti. Pravovremeno objavljivanje takvih sveobuhvatnih dokumenata smanjilo bi potrebu za traženjem velikog broja pojedinačnih informacija na zahtjev, što bi bilo višestruko korisno, kako za građane i civilni sektor, tako i za institucije koje su u obavezi da svoj rad učine transparentnim.

Selektivnost ministarstava u proaktivnom objavljivanju informacija, objašnjeno je, ogleda se i u činjenici da je samo četvrtina strateških dokumenata sa planovima i programima za njihovo korišćenje objavljena potpuno. Samo pet ministarstava uz predloge zakona je objavilo i mišljenja eksperata o tim predlozima, na način propisan Zakonom..

Kada je u pitanju objavljivanje akata i ugovora o raspolaganju finansijskim sredstvima iz javnih prihoda, sva ministarstva imaju ovu kategoriju informacija na svom sajtu, ali ni polovina njih ove informacije nije objavila u potpunosti.

Najzad, navodi se da je niska zastupljenost rješenja i drugih pojedinačnih akata koja su od značaja za prava, obaveze i interese trećih lica. Ova dokumenta najčešće su samo djelimično postavljena na stranicama sajtova.

Niska proaktivnost obavljivanja pojedinačnih dokumenata koja neposredno svjedoče o radu institucija uskraćuje mogućnost nesmetanog praćenja i kontrole njihovog rada, naveo je MANS. Selektivnost pri objavljivanju pojedinačnih dokumenata, koja su ključna za dokazivanje korupcije, otvara veliki prostor za skrivanje koruptivnih praksi. Zbog toga se stvara potreba za pokretanjem mnogo složenijeg procesa pribavljanja informacija na zahtjev, koji uključuje niz institucija i često traje dugo.

Stoga je, kako se navodi, proaktivno informisanje javnosti višestruko značajno i predstavlja jedan od najboljih mehanizama koji obezbjeđuje transparentnost institucija u razvijenim demokratijama.