Kantarion ili gospina trava (Hypericum perforatum) veoma je cijenjena biljka zbog ljekovitosti po kojoj je poznata duže od dva milenijuma. Otac farmacije Paracelzijus veličao je moć ove biljke, ističući da njen cvijet "usred ljeta skuplja sunčeve zrake, da bi ih dao ljudima za vrijeme tmurnih mjeseci". Kantarion se uzima u obliku tonika, čaja, ulja ili tinkture, a u novije vrijeme može da se nađe i u obliku kapsula, koje utiču na raspoloženje i poboljšavaju emocionalnu ravnotežu. Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do metar i cveta od maja do septembra.
Raste po suvim brežuljcima, na osunčanim livadama, pustom i neobrađenom zemljištu, krčevinama i rubovima šuma. Ljekoviti dio je cvijet i listovi koji se koriste za liječenje grčeva u trbuhu i želucu, bolesti pluća, zgrušavanja krvi, bolesti bubrega, jetre, slezine i mokraćne bešike. Posebno se preporučuje za liječenje nekontrolisanog mokrenja.
U narodnoj medicini ova biljka ima posebnu vrijednost u liječenju posjekotina, opekotina, hemoroida, a odlična je i za zarastanje rana. Kožne promjene liječe se tako što se po njima maže ulje kantariona, ili se ozlijeđeno mjesto oblaže čistom gazom ili čistim platnom natopljenim kantarionom. Izuzetno je djelotvoran i za jačanje kose, kao i za oporavljanje kose oštećenje farbanjem. Ljekovitost kantarionu daje specifičan sastav različitih komponenata, sadrži mješoviti tanin, etarska ulja, smole, antocijan, crvenu boju hipericin, karoten i flavonoidni heterozid koji mu daje karakterističnu žutu boju. Ima i holina, vitamina C i tragove alkaloida. Etarsko ulje miriše na crnogorična ulja jer se sastoji od kadinena i drugih seskviterpena. Za etarsko ulje karakteristično je da djeluje protiv crevnih parazita, dok fenolska jedinjenja iz kantariona imaju antibakterijsku moć.
Značajno je napomenuti da je kantarion najčešće upotrebljavan prirodni antidepresiv. Pokazao se izuzetno uspješan u liječenju mnogobrojnih psihičkih oboljenja, od depresije do traume. U Njemačkoj je kao lijek čak i zvanično odobren kod blagih i umjerenih depresija, a njegovu ljekovitost priznala je i Svjetska zdravstvena organizacija. U Njemačkoj se izdaje isključivo na ljekarski recept, a razlog je što upotreba kantariona smanjuje dejstvo nekih lijekova. Ustanovljeno je i da ima manje neželjenih dejstava od drugih antidepresiva.
Priprema ulja
U bocu od dva litra treba staviti jednake količine listova i cvetova kantariona, sve do visine osam santimetara ispod vrha. U ovu smjesu treba dodati i stabljiku, a zatim do iste visine naliti domaće maslinovo ulje. Bocu lagano začepiti plutanim čepom, iznijeti na sunce i ostaviti tako godinu dana.
Postupak dozrijevanja kantarionovog ulja može i da se ubrza. Za to je potrebno da se boca od litra prvo dobro zagrije, pa se ubace iste količine cvetova i listova do iste visine, s tim što se u bocu sipa zagrijano maslinovo ulje na temperaturi od 60 do 70 stepeni. Napunjena boca treba da odleži bar deset dana, od čega najmanje dva na suncu.
Čaj i vaginalete
Čaj se sprema tako što se u 2 dl provrele vode stavi jedna kašičica sitno isjeckanog kantariona, skloni sa vatre i ostavi poklopljeno još 10-15 minuta. Pije se tri puta dnevno kod gastritisa, čira na želucu, proliva, žutice, glavobolje, bubrežnih i menstrualnih tegoba...
U narodnoj, ali i u zvaničnoj medicini, kantarion, žalfija, kamilica i hajdučka trava smatraju se djelotvornim u liječenju pojedinih polnih bolesti. Vaginalete sa uljanim ekstraktom cvjetova ovih biljaka i korijena svježe šargarepe (kupuju se u apoteci) koriste se za obnavljanje sluzokože grlića materice i vagine, otklanjaju simptome zapaljenja i bijelog pranja koje prate svrab, bol i peckanje.
Vaginalete su pokazale rezultate i u otklanjanju postmenopauzalnih simptoma, a djelotvorne su i protiv određenih bakterija i gljivica. Uljani ekstrakt svježe šargarepe, kao prirodan izvor vitamina A, D i E dodat je da bi se ubrzala revitalizacija oštećenog epitela sluzokože vagine i spriječila pojava bakterijskih i gljivičnih infekcija.
(b92)